The current Bet365 opening offer for new customers is market-leading bet365 mobile app You can get a free bet right now when you open an account.

In memoriam: Jozo Mašić, književnik i novinar iz Sarajlija

In memoriam: Jozo Mašić, književnik i novinar iz Sarajlija

09. siječnja 2017. godine

 

In memoriam: Jozo Mašić, književnik i novinar iz Sarajlija

 

Profesor Jozo Mašić (1956.-2017.) preminuo je 09. siječnja 2017. godine u Županijskoj bolnici u Livnu. Mašić nije bio samo umjetnik riječi-pjesnik i novinar, nego je bio i samozatajni slikar i kipar, bio je  umjetnik kreativac…

 

 00bcfa0319c7e24446f9ddaaeb57f15e.jpg - 141,54 kB

Jozo Mašić završio je osnovnu školu i gimnaziju u Tomislavgradu, a književnost je diplomirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, gdje je i radio izvjesno vrijeme kao novinar i urednik. Svoju prvu knjigu  „Roman o Ljiljani“ objavio je 1986. godine, a koja je nagrađena kao najbolja knjiga te godine u bivšoj državi.

Mašić je objavljivao u brojnim časopisima, a radio je i pisao u „Oslobođenju“, „Našim ognjištima“ „Hercegovačkom tjedniku“ i brojnim drugim dnevnim novinama i časopisima. U vrijeme Domovinskog rata bio je novinar i urednik TRN (Tomislavgradskih ratnih novina).

Jozo je pisao pripovijetke, pjesme, drame, scenarije za kazališne predstave, bio je i redatelj kazališnih predstava koje je izvodila Frama Tomislavgrad. Teško bi bilo, u ovom, za njegovu obitelj, rodbinu i prijatelje, tužnom dana sjetiti se što je sve u kulturnoj djelatnosti radio Jozo Mašić, pa ipak moramo spomenuti da je bio i dugogodišnji član, i predsjednik, i svojevrsni koreograf u HKUD“ Sarajlije“ iz Sarajlija-Tomislavgrad.

Prije pet dana objavljena je i predstavljena njegova nova knjiga „Ljudi i tice“, u izdanju „Naših ognjišta“. Na promociji Jozo nije mogao biti, njegovi dani bili su odbrojani, svladala ga je bolest, ali je u dvorani bio itekako prisutan, dok su njegovi prijatelji, predstavljači knjige, nizali hvalospjeve o njegovom djelu, posljednjem, nažalost.

Jozo je, a što nije dovoljno poznato, bio i jako dobar slikar i kipar, amater u toj vrsti umjetničkog stvaranja, ali originalan- Kada bi slikao ili klesao, povlačio se u tišinu, u osamu, o čemu svjedoči i u razgovoru s Petrom Milošem, također nedavno preminulim duvanjskim novinarom i književnikom. Razgovor ja objavljen u Slobodnoj Dalmaciji, pa ga prenosimo:

********************************************************************************

KNJIŽEVNIK JOZO MAŠIĆ IZ SARAJLIJA KLEŠE KIPOVE ZAŠTITNIKA

DUVANJSKIH CRKAVA:

Strah me jedino narudžbe iz župe

Svi Svetih

Nažalost, industrijski građena spomen-obilježja od granita svakim danom zauzimaju mjesta starih križeva, a neki od njih su vrhunski urađeni – žali se Jozo koji sve više dobija ponude za klesanje kipova zaštitnika pojedinih župa

Piše Petar MILOŠ

U crkvi Blažene Djevice Marije Kraljice Hrvata na Širokovcu kraj Tomislav Grada ovih je dana posvećen kip zaštitnice. Gospin kip, koji je dar bračnog para Ružice i Joze Đoge Juriča iz Kuka, iz bračkog je kamena isklesao Jozo Mašić iz Sarajlija, a blagoslovio ga je duvanjski gvardijan fra Ljubo Čutura. Posvećenje kipa bio je povod za razgovor s autorom.

Kip je zapravo replika dijela oltarne pregrade iz crkve Sv. Petra u Solinu koja prikazuje hrvatskog vladara i njegove podanike, samo što je na prijestolju, umjesto vladara, ustoličena Blažena Djevica Marija, kaže Jozo Mašić.

Ona u jednoj ruci drži žezlo s križem, a u drugoj vladarsku kuglu s dvjema kockama koje simboliziraju domovinsku i iseljenu Hrvatsku. Radi se o kamenoj kompoziciji od tri ploče i kipa Gospe na prijestolju.

Vi ste se dosada bavili novinarstvom, književnošću i publicistikom, objavili ste nagrađeni Roman o Ljiljani, tri drame, zbirku pjesama, te brojne književne kritike i eseje. Kako to da ste se u 46. godini “prekvalificirali” u kipare?

Istina, kip Blažene Djevice Marije je moje prvo veće kiparsko ostvarenje, ali me slikarstvo i kiparstvo uvijek privlačilo. Tako sam još kao dječak stalno diljao, pa sam pravio babama vretena, drvene žlice, vodire, gusle, šarao jaja, pravio minijature u kamenu…

Kakve su reakcije na Vaše prvo veće kiparsko ostvarenje?

Naručitelji su veoma zadovoljni, a što se puka tiče, za ilustraciju ću ispričati jednu anegdotu. Kad sam završio kip u svojoj radionici, došao jedan rodijak koji je čuo da ja nešto radim za crkvu, pa kad je ugledao tek završeni kip, zastao je u čudu kazavši: A, Issa ti, Gospe! Ko je to napravio?

Znači li to da ćete se profesionalno baviti kiparstvom?

Pošto sam nakon Domovinskog rata ostao bez posla, čini mi se da bi to moglo biti rješenje. Trenutno dovršavam nadgrobnu ploču za obiteljski spomenik, a također imam dvije narudžbe za spomenike. Znate, duvanjska su groblja bila prepuna nadgrobnih spomenika od kojih su neki imali vrhunsku umjetničku vrijednost, a pravili su ih domaći samouki majstori…

Ta vrsta umjetnosti ovdje ima dugu tradiciju, još od naših predaka koji su klesali ornamente na stećcima. Nažalost, industrijski građena spomen-obilježja od granita svakim danom zauzimaju mjesta starih križeva. Neki od njih su vrhunski urađeni, kao npr. križevi što ih je uradio pokojni Jozo Papić iz Sarajlija. Šteta. No, ima i onih što u tim starinama prepoznaju povijesnu i umjetničku vrijednost.

Zanimljivo je na kraju kazati da su mi iz jednog hercegovačkog sela ponudili da napravim kip za njihovu crkvu. Kad sam ih upitao tko je zaštitnik župe, kazali su Svi Sveti. Morate priznati da bi to bilo previše i za Meštrovića. (Slobodna Dalmacija, 6.6. 2003.)

***************************************************************

Jozo Mašić  bio je dugogodišnji profesor u Gimnaziji Marka Marulića u Tomislavgradu, a u jednom mandatu bio je i ravnatelj gimnazije.

Bio je član Društva hrvatskih književnika i Društva književnika Herceg-Bosne, zastupljen u dvije antologije/leksikona hrvatskih književnika B i H ( Koromanovoj i Marijanovićevoj), u Zbirci radova duvanjskih književnika „Za zvijezdom Duvanjkom“ Dubravla Horvatića…

Iza Joze Mašića ostalo je još neobjavljenih rukopisa pjesama , priča, zapisa…

Odlazak Joze Mašića s ovoga svijeta na drugi, bolji i ljepši , veliki je gubitak za njegovu obitelj, ali i za njegove Sarajlije, njegov Tomislavgrad.

Dragi Jozo, hvala ti za jedno lijepo prijateljstvo, za suradnju, za sate provedene u razgovorima, hvala ti, u ime brojnih kolega po peru i kulturnih djelatnika, za ispisane riječi, rečenice, za duhovno i kulturno bogatstvo koje si ostavio iza sebe.

Pokoj vječni neka ti daruje  Gospodin i neka ti bude laka crna zemlja duvanjska.

Sarajlije

više članaka

14. prosinca 2016. godine   Božić u mom selu   Stoji majka na proplanku, pogled luta u daljine, s nestrpljenjem ona čeka, svoga sina iz tuđine.