Moje selo zove se Sarajlije
Moje selo zove se Sarajlije,
nigdje ljepše na svijetu nije.
Topla su ljeta, hladne su zime,
nigdje nema bolje klime.
U ponornici Šujici pronađoh sreću,
u rijeci toj nema traga smeću.
Plodno polje, zelena ravnica,
na granama drveća pjeva ptica.
U Sarajlijama sretni ljudi u slozi žive,
i zajedno grade kuće bijele i sive.
Kupalište kraj sela Prokop se zove,
u njem se djeca kupaju i ribari ribu love.
U Sarajlijama je i škola moja,
na njenim zidovima je kamena i siva boja.
Križ na Kiku moje selo od nedaća štiti,
zato je u Sarajlijama sigurno biti.
Čist se ovdje zrak diše,
jer drveća ima najviše.
Sarajlije je mnogim ljudima i životinjama dom,
Sarajlije će uvijek biti u srcu mom!
Volim te selo moje
Volim jedno selo malo,
to je moje rodno mjesto,
na djetinjstvo me podsjeća,
o njemu sanjarim često.
Livade pune mirisnog cvijeća,
momci uz pjesmu travu kose,
djevojke vesele, lijepe kao cvijeće,
sa izvora na Šujici im vodu nose.
Na Podinama stado pase,
odjekuju pjesme uz dvojnice,
tu se rađaju ljubavi prve,
tu su dječaci i djevojčice.
A jesen rana kada dođe,
i kad osvanu jesenje zore,
počinje ubiranje plodova s njiva,
i djevojačke pjesme se ore.
Kako su samo noći lijepe,
uz pjesmu djevojaka svaku veče,
dok stidljivo svjetluca svetlo vatre,
kraj rijeke Šujice koja tiho teče.
O tebi pjesme pjevam,
volim te drago selo moje,
poželim da čujem lavež pasa,
volim da vidim i dimnjake tvoje.
Volim izlazak sunca i rađanje jutra,
volim sva nadanja tvoja;
i maglu volim i kišu kad pada;
tu je ostala radost moja.
Moje selo, Sarajlije
Sarajlije je moje selo malo,
ljepotom je mene očaralo,
još te sanjam skoro svake noći,
sanjam tebe, zato ću ti doći.
Volim mjesto gdje sam se rodio,
volim staze kojim sam hodio,
volim tvoje njive i proplanke,
volim naša prela i igranke.
Uvjek kad sam tebi dolazio,
kroz polje ja sam prolazio,
od sarajlinske ćuprije pa na više,
kada krenem srce lakše diše.
Rodna grudo moja lijepa mila,
ljepotom si me svojom opojila,
moje misli stalno tebi lete,
oj Sarajlije, ti najljepši cvijete.
U proljeće kada sve procvjeta,
doći ću ti iz daleka svijeta,
da u tvojoj ljepoti uživam,
i da svoju radost ne sakrivam.
Oj Sarajlije ružo ne ubrana,
divna ružo još ne mirisana,
na daleko tvoj se miris širi,
ko kad sunce sa Grede proviri.
Sve si meni u mome životu,
volim tebe, tu tvoju ljepotu,
od livada do velikog gaja,
toj ljepoti nigdje nema kraja.
Ukoliko vi ili vaša djeca imate pjesme ili sastave na temu našeg mjesta pošaljite ih na Facebook profil Sarajlije Tomislavgrad.
