21. travnja 2024.
Bože Lučić: univ.mag. kineziologije, košarkaš i trener
Novopečeni magistar kineziologije, igrač Hrvatskog košarkaškog kluba Tomislav, ali i trener njegovih mlađih generacija. U slobodno vrijeme opet – trenira, ali i popije koju kavu, kao svaki pravi Duvnjak. Kao svako muško u našemu kraju, pogotovo u selu poznatom po nogometnim imenima – Sarajlijama, naravno da je prije košarke morao isprobati i nogomet, ali za Božu Lučića ipak je prevagnuo koš namjesto gola, što ga je dovelo do mjesta među najboljom petoricom Košarkaške lige Herceg-Bosne.
– Kao što to obično bude, u ekipu se uključiš ponajviše radi društva. Tako sam i ja počeo igrati košarku zbog prijatelja iz škole koji su je igrali, a taj se preokret s nogometa na košarku dogodio u prvom srednje. Valjda tada shvatiš da ne mogu svi biti nogometaši i da ima i drugih sportova (smijeh). Košarku sam zavolio i ona mi je omogućila dosta toga na čemu sam zahvalan.
S nogometa na košarku, a u košarci na ljestvicu top 5 igrača Lige Herceg-Bosne. Kako gledaš na to postignuće?
– Tako je, prije toga sam bio proglašen najboljim MVP-em kola tri puta, ako se ne varam, i isto sam se tri puta našao u najboljoj petorki kola. Ove godine se prvi put bira najbolja momčad kola i najboljih 5 igrača kola te naposljetku Lige. Ponosan sam na to da se nalazim među prvih 5. Ali to je uspjeh čitavog tima. Da nije bilo tima, ne bih ni ja uspio doći na to mjesto.
Kad već spominješ tim, kakve su ambicije HKK-a Tomislav?
– Nadali smo se da ćemo ove godine ući u play off, ali zbog nesretnih koraka u prvome dijelu sezone, nismo uspjeli napraviti što smo zamislili. U drugome dijelu sezone bili smo najuspješnija ekipa, sa 7 pobjeda i 2 poraza, ali nismo uspjeli nadoknaditi izgubljeno. Nadamo se većim uspjesima sljedeće godine, upadu u doigravanje i tituli prvaka Lige HB, koju dosad nikad nismo osvojili.
Nedavno si bio spriječen igrati na neko vrijeme zbog ozljede pete. Kako se kao igrač nosiš s ozljedama?
– Zadnjih mjesec dana nisam mogao igrati, a ni trenirati onako kako sam navikao. Ostale su mi do kraja Lige 2-3 bitne utakmice u kojima nisam mogao nastupiti. Dečki su uspjeli izboriti pobjedu nad Livnom u županijskom derbiju, ali smo izgubili od Rame i nismo se plasirali u play off. Inače nisam imao ozbiljnijih ozljeda, pa mi je taj protekli mjesec bio novo iskustvo. Bilo mi je žao što ne mogu biti na terenu, ali ozljede su sastavni dio sporta. Trenirao sam što sam i koliko sam mogao, i bodrio svoje s klupe.
Osim što igraš košarku, također si i trener mlađih uzrasta. Kako gledaš na ulogu trenera?
– Trener sam već dvije godine i to je jako zanimljiva uloga. Zanimljiva je stvar da i igram s nekoliko njih koje treniram (smijeh). Što se tiče rada s djecom i njihova talenta, talenta se uvijek može pronaći, ali čini mi se da zadnjih godina zamire neki žar oko bavljenja konkretnim sportom, pa je tako i sve manje talenata. To pripisujem činjenici da je ipak ovdje sada puno manje djece, a puno više mobitela (smijeh). Djeca su prije puno više bila u prirodi, trčala, skakala, igrala se, imala predispozicije za razvoj talenta. Danas je, nažalost, sve više njih sve češće pred nekom vrstom ekrana. Trenutno treniram 3 uzrasta: selekcije predkadeta, kadeta i onih najmlađih u našoj školi – minibasketaša od 5 do 8 godina.
Kako se seniorska ekipa uklapa u sliku Lige Herceg-Bosne?
– Liga HB drugi je rang bosanskohercegovačke košarke, a pobjednik Lige ulazi u prvi rang, tj. u Premier ligu. Liga HB okuplja klubove pretežno iz Hercegovine, a ove godine ih je bilo 10. Ova godina u odnosu na prošle puno je jača, čak se 6 klubova borilo za play off. Klubovi su na nikad boljoj razini. Tomislav je uvijek pri vrhu, ali nikad na vrhu. Uvijek mu fali malo, 2-3 pobjede, iako uvijek ima dobru ekipu. Zapravo najlošije prođemo u “malim” utakmicama. Ove godine smo jedini koji smo Grude dobili 2 puta, a oni su se pokazali najboljima, sa samo 3 poraza, od kojih su se 2 dogodila zahvaljujući nama. Velika je šteta što se nismo plasirali u play off, jer bismo vjerojatno svima poremetili račune.
Imaš li osobne ciljeve vezane uz košarku?
– Moji osobni ciljevi vezani su uz cilj Tomislava (smijeh). Želja nam je ući u play off i donijeti titulu prvaka Lige Hercegbosne u Tomislavgrad. To bi HKK-u Tomislav bio najveći uspjeh. Želim i da svi mladi igrači koje treniram što više napreduju i da u bliskoj budućnosti nastupimo na državnom prvenstvu u koje prolaze prve 3 ekipe iz Lige HB. Trenutno nemam većih ambicija za sebe kao igrača, okrenuo sam se drugim stvarima kao što su treniranje mlađih. Prije sam imao velike ambicije, možda se vrate, vidjet ćemo (smijeh).
Koliko na ambicije utječe sredina u kojoj se nalaziš? Bi li negdje drugdje bilo drugačije?
– Sigurno da bi. U košarci je, osim ako nisi enorman talent, teško uspjeti kada se nalaziš u manjoj sredini, u Ligi kao što je naša u kojoj nema prevelike zarade. Na Balkanu bi se možda po košarci mogla izdvojiti Srbija, drugdje je, ako ćemo realno gledati, jako teško.
Kao mlada osoba s puno potencijala, na početku i osobnog i karijernog razvoja, kako bi opisao život u Tomislavgradu?
– Meni se sviđa život ovdje. Miran, umjeren. Ne živi se brzo kao u nekim velikim gradovima. Što se tiče nas mladih, teško je stvoriti nešto jer nas se na to malo ili nikako potiče, ali vjerujem da se nekako može uspjeti. Držimo se (smijeh).
Što bi poručio mladima kao poticaj za bavljenje sportom?
– Svaki sport je dobar. Svaki sport je dobar za svakoga dječaka i za svaku djevojčicu. Bitno je da se nečim bave. Preko sporta sklapamo prijateljstva, razvijamo se kako fizički tako i duhovno, stvaramo natjecateljski duh, bolje se osjećamo. Zahvaljujući igranju košarke na studiju u Mostaru, osobno sam imao i financijske prihode koji su mi omogućili lakši studentski život. Svi studenti znaju koliko znači marka više kada studiraš (smijeh), na tome sam jako zahvalan. Što se tiče konkretno košarke, Liga HB dobra je za mlade igrače od 17, 18, 19 godina koji su na početku karijere, ona je dobra za napredovanje jer je ipak velika razlika igrati juniorsku i seniorsku košarku.
Nekima od nas motorika bi bila puno bolja da su se, kao ostatak (uglavnom sportske) obitelji, u sportu okušali u dječjim danima, pa se danas ne bi mislili kako istovremeno lijevom nogom naprijed, a desnom rukom nazad. Na tuđim greškama se uči, a i savjeti iskusnih stoga uvijek dobro dođu. HKK-u Tomislav želimo da ostvari svoj cilj i osvoji Ligu HB, a svima nama ostalima da u dnevni raspored ubacimo neku vrstu sporta. Motorika će nam biti zahvalna (napokon).
Helena Lučić/Tomislavcity
Foto: HKK Tomislav/Studio Relive
