Čovjek za velike utakmice
Uz 30. rođendan Marija Pašalića
"Zapravo je nevjerojatno to koliko su se Hajdukovi navijači identificirali i povezali s njim u tako malo vremena koliko je trajao u splitskom klubu. Mario Pašalić svojim je karakterom, ponašanjem, igrama i skromnošću ušao pod kožu svim Hajdukovim navijačima jer je personifikacija svega onoga što prosječan navijač traži u svom idolu. A čega je u Hajduku već tako dugo toliko malo.
Reprezentacija je specifična priča u kojoj je Mario morao i krvariti i rudariti i pregristi i prešutjeti da bi se izborio za poštovanje i status koje danas ima. Iako je debitirao još kao 19-godišnjak kod Nike Kovača u jesen 2014., često je guran u stranu zbog igrača i ‘projekata’ koji ni blizu nisu napravili karijeru kakvu je on napravio. S druge strane, imao je ‘peh’ da je vezni red hrvatske reprezentacije bio prenapučen uistinu sjajnim igračima poput Luke Modrića, Ivana Rakitića, Marcela Brozovića, Matea Kovačića i nije mupreostalo drugo nego čekati. I načekao se.
Otpao je u zadnjem krugu za SP 2014., a ozljeda leđa odnijela mu je EP 2016. Kod Ante Čačića bio je u drugom planu iz poznatih klubaško-trgovačkih razloga, pa iako je bio standardan i u Monacu i u Milanu i u Spartaku, kroz čitav njegov dvogodišnji mandat i 25 utakmica dobio je čitavih pet minuta u jednoj, i to u Čačićevoj zadnjoj.
Dalić ga je neugodno iznenadio kad mu je na listi putnika za Rusiju 2018. pretpostavio tri godine starijeg Filipa Bradarića i isto mu je trebalo poprilično vremena da ga ‘doživi’ i shvati što sve u njemu ima. A kad se to dogodilo, Mario Pašalić postao je jedna od ključnih figura hrvatske nogometne reprezentacije.
Ako vam se ne čini da je tako, možda će vas ovaj podatak razuvjeriti: u zadnjih 47 utakmica hrvatske nogometne reprezentacije, od one osmine finala EP protiv Španjolske 2021., Mario Pašalić nije nastupio samo u — jednoj. U prijateljskoj protiv Sjeverne Makedonije, i to zbog toga što slavio pobjedu u finalu Europa lige s Atalantom.
Nitko, pa ni Modrić, u tom periodu nije ubilježio više nastupa u hrvatskom dresu. Istina, mogao je igrati više minuta, neke je utakmice morao početi u prvih 11, a ne na klupi, ali Hrvatska se danas, baš kao ni Atalanta, bez Marija Pašalića ne može zamisliti. I Gasperiniju i Daliću dođe kao džoker za bilo kakav problem. Što ponekad nije pošteno prema njemu jer ga stavlja u situacije da igra minute ili pozicije koje ne zaslužuje, ali samo potvrđuje koliko je velik i nogometaš i čovjek.
A Mario, tip kakav jest, uvijek prihvaća i odrađuje što god se od njega traži. I uvijek kad dobije priliku — bilo to 30, 90 ili 120 minuta — spreman je i fokusiran i motiviran. Zato ga je svaki trener koji ga je vodio — i obožavao. Mario Pašalić savršen je lik za svaku svlačionicu. Može igrati gdje god ga staviš, može igrati koliko god ga staviš. Šuti, radi, zabija, asistira, zatvori, pokrije, oduzme, vrati. Nasmije se, digne palac i ide dalje.
'Za Hrvatsku i za Hajduk mi ništa nije problem, da traže bio bih i vratar'.
Puno mi je puta palo na pamet kako bi se njegova karijera razvijala da s 18 godina nije odbio transfer u Cataniju. I što više razmišljam, sve sam sigurniji da ništa drugačije ne bi ispalo nego kako je ispalo. Možda bi put bio različit, možda bi klubovi bili drugi, ali ovako ili onako — Mario Pašalić bi uspio. Jer njegov karakter, njegova upornost i njegova klasa uvijek bi i svugdje pronašli način baš kao što su ga pronašli i u Splitu i u Elcheu i u Monte Carlu i u Milanu i u Moskvi i u Bergamu i u reprezentaciji.
Mario Pašalić je tip zbog čijeg uspjeha vam mora biti toplo oko srca. U nedjelju, kad ugasi svjećice na svoj 30. rođendan, može se s ponosom okrenuti i pogledati ne samo dokle je došao, nego i na koji način je onamo stigao. Od dječaka iz Kaštel Gomilice koji se u jednom trenutku borio za život, do nogometaša za velike utakmice i neokaljanog čovjeka čijem se svakom uspjehu toliko ljudi veseli, pjevušeći:
'Dok svira radio Pašalić Mario…"
Izvor: Bernard Jurišić, Telesport.hr
