The current Bet365 opening offer for new customers is market-leading bet365 mobile app You can get a free bet right now when you open an account.

INTERVJU/KRISTINA PUKŠEC-ŠKARO, porijeklom iz Sarajlija: Zdravlje gospodarstva ne treba podrediti ulasku u eurozonu, sada je vrijeme za izdašne poticaje i prilika za napuštanje politike štednje

INTERVJU/KRISTINA PUKŠEC-ŠKARO, porijeklom iz Sarajlija: Zdravlje gospodarstva ne treba podrediti ulasku u eurozonu, sada je vrijeme za izdašne poticaje i prilika za napuštanje politike štednje

05. svibnja 2021. godine

INTERVJU/KRISTINA PUKŠEC-ŠKARO: Zdravlje gospodarstva ne treba podrediti ulasku u eurozonu, sada je vrijeme za izdašne poticaje i prilika za napuštanje politike štednje

Makroekonomska analitičarka Kristina Pukšec, rođena Škaro, živi u Zagrebu. Otac joj je iz Sarajlija, partnerica je i uspješna voditeljica trgovanja u InterCapitalu, govori o mogućoj preobrazbi domaćeg gospodarstva kroz NPOO, rastu BDP-a, hrvatskim obveznicama.

Nacionalni plan oporavka i otpornosti (NPOO) koji bi u hrvatsko gospodarstvo trebao usmjeriti više od 6 milijardi eura bespovratnog europskog novca upućen je na vrednovanje u Europsku komisiju. Dokument je izazvao veliku buru u javnosti, kako političkoj, tako i poduzetničkoj. Može li NPOO temeljito preobraziti domaće gospodarstvo – što je početna pozicija s koje je pokrenuta njegova izrada – te treba li oporavak od koronakrize pretpostaviti drugom velikom cilju Vlade – ulasku u eurozonu – za Poslovni dnevnik govori makroekonomska analitičarka Kristina Pukšec, partnerica i voditeljica trgovanja u InterCapitalu.

Vlada je krajem prošlog tjedna uputila Europskoj komisiji prijedlog hrvatskog Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO). Prema dosadašnjim javno dostupnim informacijama, kako ocjenjujete njegovu ambicioznost te može li NPOO temeljito reformirati i preobraziti domaće gospodarstvo?

Polemika koju pratimo zadnjih tjedana oko toga koliki se dio NPOO-a odnosi na privatni, a koliki na javni sektor, možda je maknula fokus sa samog sadržaja plana. Spomenula bih samo neke od ciljeva iz objavljenog sažetka, kao što je dosezanje udjela obnovljivih izvora energije u potrošnji iznad 35 posto do 2030., razvoj infrastrukture za recikliranje otpada, digitalizacija u javnom sektoru, reforma obrazovanja kroz uvođenje cjelodnevne nastave u osnovnom obrazovanju, povećanje udjela odraslih osoba uključenih u cjeloživotno učenje, poticajni programi za istraživanje i inovacije… Planu s ovakvim ciljevima ne može se poreći njegova ambicioznost, pogotovo ako uzmemo u obzir da je najveći naglasak na zelenoj tranziciji, smjeru u kojem nas vuče Europa i koji za naše gospodarstvo predstavlja iskorak za koji bismo se sami teško odlučili tako skoro. Na kraju krajeva, sami bespovratni iznos od 6,3 milijardi eura, oko 13 posto našeg petogodišnjeg prosjeka BDP-a, čini ga ambicioznim. Prema nekim Vladinim procjenama, plan bi trebao generirati oko 100.000 novih radnih mjesta, dok je trenutačno na HZZO-u prijavljeno oko 150.000 nezaposlenih osoba, iako u realnosti ima i prikrivene nezaposlenosti zbog Vladinih mjera. Po svemu sudeći, NPOO bi, dakle, trebao imati snagu preobraziti domaće gospodarstvo. Planiranje je tek prvi korak, a drugi vjerojatno i bitniji je sama realizacija i implementacija jer isplate su u etapama i bit će uvjetovane provedbom dogovorenih reformi i investicija.

Kako komentirate zamjerke da se ulaganja predviđena NPOO-om prvenstveno odnose na javne infrastrukturne projekte koji neće donijeti previše koristi privatnom sektoru?

Uz otklanjanje posljedica pandemije, osnovni cilj NPOO-a je pokrenuti gospodarski oporavak i ojačati otpornost gospodarstva, kako bismo ga u što boljem stanju predali budućim generacijama. Fokus na javnim infrastrukturnim projektima je stoga očekivan i potreban.

Ipak, smatram kako barem jednaki prostor treba dati i direktno projektima privatnog sektora uz koje se veže veći multiplikator, odnosno koji su potentniji za ekonomsku produktivnost i rast, a ne računati na efekt prelijevanja s javnih na privatne investicije do čega može, ali i ne mora doći.

Kako ocjenjujete prijedloge privatnog sektora o korištenju europskog novca?

Prijedlog HUP-a, osim što je detaljan i konkretan, nudi nekoliko zanimljivih prijedloga i inicijativa. Posebno bih pozdravila stavljanje fokusa na povećanje inovativnosti kroz istraživanje i razvoj za privatni sektor za koji predviđaju 6,6 milijardi kuna, a što nam po mom mišljenju može donijeti najveći i najbrži iskorak prema naprijed. Riječ je o gotovo tri puta većem iznosu nego što je Vlada predvidjela u svom planu za javni i privatni sektor zajedno.

Izgledno je da nas i ove godine ne očekuje značajno bolja turistička sezona. S obzirom na važnost turizma u BDP-u, kakav rast gospodarstva očekujete u 2021. godini?

Prošle godine u ovo vrijeme bilo je možda još manje razloga za ikakva očekivanja od turističke sezone pa smo ipak uspjeli ostvariti oko 50 posto turističkih prihoda u odnosu na 2019. Ne treba podcijeniti koliko se sektor usluga brzo može oporaviti kada se restrikcije smanje, odnosno uklone te stoga ipak očekujem bolju turističku sezonu nego prošle godine.

Uz to, najveći poticaj rastu gospodarstva trebao bi ipak doći od potrošnje građana koji, osim što su se već prilagodili životu u pandemiji, imaju i značajno veću štednju na raspolaganju. Ni investicije ne bi trebale razočarati uz spomenuti europski poticaj te općenito povoljne uvjete financiranja. Rast BDP-a u 2021. trebao bi stoga lako premašiti 5 posto.

5 posto predviđenog rasta hrvatskoga BDP-a u 2021. lako bi moglo biti premašeno

Kriza izazvana pandemijom prekinula je trend smanjenja javnog i vanjskog duga. Po vašem sudu, kako će u idućih nekoliko godina izgledati trendovi u javnim financijama?

Još ova godina će vjerojatno biti godina povišenih deficita svugdje u svijetu kako bi se gospodarstvima pružila potrebna pomoć. Trenutačno je investitorska javnost (pa i rating agencije) manje preokupirana samom razinom javnog duga, a više udjelom troškova kamata u proračunskim rashodima koji nisu značajni. Dapače, na povijesno su najnižim razinama unatoč rekordno visokom javnom dugu i omogućuju prolongiranje ovakvog stanja. Već idućih godina, međutim, očekujem povratak trendu smanjivanja javnog duga, kao svojevrsnu pripremu za buduća krizna vremena.

Kakvo je trenutačno povjerenje investitora prema hrvatskim obveznicama?

Povjerenje investitora prema hrvatskim obveznicama trenutačno je i dalje na visokoj razini i to unatoč tome što se ova godina zasad pokazala kao vrlo izazovna za obveznice kao investicijsku kategoriju, prvenstveno zbog očekivanja veće inflacije i povećanih potreba zemalja za financiranjem. Prinos na hrvatsku inozemnu desetogodišnju eursku obveznicu tako se i dalje kreće na relativno niskim razinama od oko 1 posto, dok je prosječan prinos u razdoblju 2017.-2019. iznosio oko 2,10 posto. Pritom treba uzeti u obzir otežavajuću okolnost za naše inozemne obveznice, a to je da nemaju izravnog kupca u središnjim bankama, luksuz koji ima većina razvijenih zemalja svijeta, pa tako primjerice i članice eurozone gdje Europska središnja banka (ECB) kroz niz programa ima značajne iznose na raspolaganju za otkup obveznica. PEPP (Pandemic Emergency Purchase Programme), da spomenem samo trenutačno europski najizdašniji program, težak je primjerice 1,85 bilijuna eura i namijenjen je kupnji obveznica eurozone do ožujka 2022., a iz njega je potrošeno trenutačno tek nešto više od pola predviđenog iznosa.

S obzirom na okružje vrlo niskih kamatnih stopa koje će izgledno potrajati još nekoliko godina, smatrate li da je to prilika za napuštanje politike proračunske štednje te financiranje investicija povoljnim kreditima?

Zahvaljujući izdašnim fiskalnim poticajima te brzoj kampanji cijepljenja, SAD bi već ovih mjeseci trebao nadoknaditi BDP izgubljen zbog izbijanja Covid epidemije. Iako je Next Generation EU velik iskorak, Europu i Hrvatsku povratak na predpandemijske razine BDP-a čeka tek tijekom iduće godine. Da, središnje banke najavile su potporu svojim gospodarstvima kroz niske kamatne stope u idućem razdoblju i rekla bih da je to trenutačno stvarno prilika za napuštanje politike proračunske štednje. Fiskalni multiplikatori u uvjetima ekspanzivne monetarne politike i uz ekonomije koje rade ispod svojih kapaciteta mogu biti prilično visoki.

Bliže sam stavovima ekonomske struje koja se zalaže da je u ovakvim izvanrednim uvjetima u kojima smo se našli bolje nastojati napraviti i više nego što je gospodarstvu potrebno za potpuni oporavak i tako radije riskirati inflaciju nego da se oporavak razvuče na duže vremensko razdoblje.

Po mom mišljenju to pogotovo vrijedi za Europu, a time i za Hrvatsku, tim više jer je Europska komisija za 2021. godinu suspendirala pravila fiskalne discipline pa se države-članice zbog nepridržavanja fiskalnih pravila ne kažnjavaju ulaskom u Proceduru prekomjernog manjka. Vrlo je izvjesno da će se to produžiti i na 2022. godinu.

Hrvatski fiskalni deficit je ove godine inicijalno relativno oprezno planiran ispod 3 posto (vidjet ćemo što će donijeti rebalans) kako bi se zadovoljili kriteriji ERM čekaonice. Ulazak u eurozonu nam donosi značajne benefite, poput uklanjanja tečajnog rizika i povoljnijeg financiranja, no čini mi se kako se zdravlje ekonomije ne bi trebalo tome podrediti.

Premijer Andrej Plenković najavio je očekivani ulazak Hrvatske u eurozonu u drugoj polovici 2024. čime je početni rok pomaknut za godinu i pol. Je li i 2024. godina realan rok?

Sve ovisi kakav će stav zauzeti Europska komisija o prekoračivanju granice od 3 posto fiskalnog deficita, kriterij koji smo prekršili prošle, a vjerojatno ćemo i ove godine. S obzirom na pandemijske uvjete, vjerujem ipak da to ne bi trebalo biti presudno i da je ulazak u eurozonu u drugoj polovici 2024. godine realan rok.

Izvor: Poslovni.hr