Vječita mladost
(Draškiću)
Zauvijek ,
kroz okno mraka
usnula mladost
spuštenih kapaka
gleda...
u mrklu noć
što korača u njoj.
Stanuju sjećanja
strunuta bolom ,
u nestajanju žive :
u ocu ,
u prijatelju ,
u bratu.
Dvoranom neutjehe ,
nečujnim ehom ,
odzvanjaju kostiju koraci ,
lome tišine tajni.
Od gore
blaženstvo
Vječite Mladosti
na grobu svome
briše suze Majci.
Ante Miškić Vabec
Dražan Sladoja Draškić
1971. - 1992.
