14. studeni 2023.godine
ZATO ŠTO ME VOLIŠ
Noć.
Zimska, hladna, duga.
Crni stari mercedes, cesta, Ona i Ja.
Vozim polako.
Hercegovina se razmiče pred nama.
Ona kopa po mojim cd-ima tržeći nešto za sebe.
Ja kopam po njenim mislima tražeći sebe.
Bar trideset razloga imam da u njoj vidim sve.
Spreman sam bez razmišljanja dati svaku od svojih trideset za njenih osamnaest, do zadnjeg dana i neka zadrži kusur.
Svojom neobuzdanom mladošću izmamljuje od mene čaplinovsku domišljatost i najšarmantniju ludost.
Čupam iz nje osmijehe kao iluzionist zečeve iz šešira.
"Hej frajeru, pričaj mi o toj svojoj Mostarki kojoj pišeš pjesme."
Presječe podužu šutnju.
Dobro je znala da sam već zaljubljen u nju, samo je vješto skretala u krivi smjer.
" Šta da ti pričam o svom krahiranju, kad si me već krstila u to ime, zazvavši me Tuganom."
Gledam u retrovizoru crvenu svjetlost stražnjih svjetala automobila kako se rasipa po prometnim znacima iza i nestaje u mraku.
Redaju se balade sa omiljenog cd-a, upravo Ten Sharp - You.
Redaju se slikovite misli u meni.
Možda sluti da u svakom povremenom pogledu kojeg s ceste preusmjerim na nju skrivam istu prešućenu izjavu "Volim te!"
Ona nesuvislo brblja, podsmjehuje se, zadirkuje me, udragocijenjuje svaku zajedničku sekundu bezuspješno prikrivajući svoju nervozu.
Izabrala je tuce cd-a za sebe.
"Uzet ću ti ovaj dupli od Azre i Zabranjeno pušenje i ovaj...."
dok uzima od mog glazbenog ukusa čudeći se kako baš sve što zatraži od mene i dobije,
zamišljam nepregledno maglovito polje tuge koje će ostaviti onog dana kad ode.
Naslućujem da će jednom otići zauvijek .
Lažući samog sebe uobličujem nas u dvoje zaljubljenih starca koji čekaju vječnost držeći se za ruke.
Neke sam i prije nje volio,
ali ovo... ovo nadmašuje neusporedivo baš sve.
Cereka se, pogledava me i podbada: Zavodniče ! Pričaj mi !
Gotovo dvadeset godina poslije fiatov kombi rasjeca gustu maglu tražeći put do gradilišta, istom vijugavom cestom.
Kočim se u jutarnjoj izmaglici prvog radnog dan u tjednu, dok čekam ozebao izlazak jesenjeg sunca, odnekud iz daljine začuh njen glas kao umilni pjev poznate ptice.
Otopi me kao u prančioku pjevušeći poznatu baladu Celine Dion
kao onu večer na uho mi.
"Because love you me"
Promrmljah sebi u bradu:
"Baš se godinama ne daš Gordana"
Ante Miškić Vabec
