Noć za dan
Dok mi oko daljinama žeđa,
a srce prazninama duše plovi.
Ispaštam grijehe i baštinim ponos pređa,
Tuđina me rastače, a u domaji rastu klinci novi.
Ulicama mojim sjećanja streme.
Odavno tražim noge bose i dječja lica.
Za zrno veselja dajem tuge breme
i gavrana crna za jato lastavica.
Mijenjam zimu života za proljetni dan.
Dat ću smrtnu tamu za jedan sunčev zrak.
Nek me isprati netko na počinak u vječan san.
Samo da svane zora i otjera mrak.
Vinko Radoš
