Tragovi u snijegu

29. studeni 2021. godine

Tragovi u snijegu

Snijeg ne pada,

to se pahulje steru pred noge tvoje,

da ostaviš tragove što gaze po meni.

Na stopalima gordosti,

zaogrnuta bijelim plaštom prošlosti

praviš prtine u meni.

Snijeg ne pada,

padam ja hodeći zeleđenom ulicom uzdaha.

Promrzao, klelečim u hramu, molići se Ženi od Leda.

Opet me hladnoćom imaš.

Ćutim te nakostriješenom kožom.

Cvokoćeš mi zubima.

Nosim te na trepavicama od inja.

Samo srce gori istim žarom, kao one hladne duvanjske zime.

Snijeg ne pada,

to se pahulje steru pred noge tvoje,

da ostaviš tragove što gaze po meni.

To mraz šara tvoj lik 

u očima mojim orošenim.

Snijeg ne pada

sve leprša .... kao nada.

a.m.v.

Ovako se proslavljala pobjeda nad Japanom u domu Pašalićevih

Fotografije proslave pobjede nad Japanom u domu Pašalićevih u Kaštel Gomilici objavila je naša  Danica Pašalić Ex Ivančić, uz poruku: "Ti si momak za pobjede!"  

U izbornim jedinicama Sarajlije 1 i Sarajlije 2 pobjedio Hrvatski nacionalni pomak

16. studeni 2020. godine

U izbornim jedinicama Sarajlije 1 i Sarajlije 2 pobjedio Hrvatski nacionalni pomak

Iako je rok za objavu službenih rezultata glasovanja na ovogodišnjim lokalnim izborima u BiH zakazan tek za mjesec dana, manje-više su poznati opći brojevi mandata pojedinih stranaka za vijećnička mjesta u Općinskom vijeću Tomislavgrad.

U izbornoj jedinici Sarajlije 1 (u kojoj glasaju birači iz Sarajlija, Letke i Kuka), prema podacima Središnjeg izbornog povjerenstva, na izbore je izišlo 216 birača ili 32,88 %.

Rezultati za načelnika su sljedeći:

BUNTIĆ IVAN - KOALICIJA POMAK - DEVEDESETKA HNP - HDZ 1990, 112 glasova

BAGARIĆ JOZO - HDZ BIH-HRVATSKA DEMOKRATSKA ZAJEDNICA BIH,  57 glasova

ORLOVIĆ HRVOJE - HRVATSKA NEZAVISNA LISTA,  35 glasova

Rezultati za Općinsko vijeće su sljedeći:

HRVATSKI NACIONALNI POMAK, 94 glasa

HRVATSKA NEZAVISNA LISTA, 42 glasa

HRVATSKA DEMOKRATSKA ZAJEDNICA 1990, 25 glasova

HDZ BIH-HRVATSKA DEMOKRATSKA ZAJEDNICA BIH, 22 glasa

HRVATSKA STRANKA PRAVA-PRAVAŠI,16 glasova

HRVATSKA REPUBLIKANSKA STRANKA,7 glasova

HSP BIH-HRVATSKA STRANKA PRAVA BIH, 3 glasa

SDA-STRANKA DEMOKRATSKE AKCIJE i SDP-SOCIJALDEMOKRATSKA PARTIJA BOSNE I HERCEGOVINE osvojile su 0 glasova.

U izbornoj jedinici Sarajlije 2 (u kojoj glasaju birači iz Vedašića, Oplećana i Luga), prema podacima Središnjeg izbornog povjerenstva, na izbore je izišlo 307 birača ili 41,94%.

Rezultati za načelnika su sljedeći:

BUNTIĆ IVAN - KOALICIJA POMAK - DEVEDESETKA HNP - HDZ 1990, 139 glasova.

ORLOVIĆ HRVOJE - HRVATSKA NEZAVISNA LISTA, 101 glas.

BAGARIĆ JOZO - HDZ BIH-HRVATSKA DEMOKRATSKA ZAJEDNICA BIH, 60 glasova.

Rezultati za Općinsko vijeće su sljedeći:

HRVATSKI NACIONALNI POMAK, 72 glasa

HRVATSKA NEZAVISNA LISTA, 68 glasova.

SDP-SOCIJALDEMOKRATSKA PARTIJA BOSNE I HERCEGOVINE, 53 glasa.

HRVATSKA DEMOKRATSKA ZAJEDNICA 1990, 40 glasova.

SDA-STRANKA DEMOKRATSKE AKCIJE, 24 glasa.

HDZ BIH-HRVATSKA DEMOKRATSKA ZAJEDNICA BIH, 15 glasova.

HRVATSKA REPUBLIKANSKA STRANKA,13 glasova

HRVATSKA STRANKA PRAVA-PRAVAŠI, 11 glasova

HSP BIH-HRVATSKA STRANKA PRAVA BIH, 1 glas.

Načelnik Općine Tomislavgrad prema rezultatima izbora je Ivan Buntić iz koalicije Pomak - Devedesetka HNP.

Većinu u Općinskom vijeću imat će Hrvatski nacionalni pomak sa koalicijskim partnerima.

Poezija u slici. Zima u mom selu (Sarajlije Tomislavgrad)

07. veljače 2022. godine

"Duvanjski MMA udarač” Jure Jurič ponovno ruši rekorde: Najbrži nokaut na MMA turniru u Beogradu

13. veljače 2023.

“Duvanjski MMA udarač” Jure Jurič ponovno ruši rekorde: Najbrži nokaut na MMA turniru u Beogradu

Duvnjak Jure Jurič sinoć je u beogradskoj Štark areni za 8 sekundi teškim nokautom svladao pakistanskog borca Hanzla Raheemia.

Prisjetimo se, Jure je krajem prošle godine u Beču za dvadesetak sekundi svladao švicarskog borca, također teškim nokautom!

Pozdrav za moj Tomislavgrad i moj Kuk, napisao je Jure.

Čestitamo Juri na još jednoj velikoj pobjedi i želimo mu dobro zdravlje ipuno sportskoga uspjeha!

Objavio: Tomislavcity

Foto i video: Jure Jurič

Vrijeme se topi kao šećer u vodi

21. studeni 2020. godine

- Vrijeme se topi 

kao šećer u vodi -

Studeni je.

Krošnje stabala su polugole.

Jutarnje magle vuku se poljem.

Preklapaju se još jednom 

noć i dan u zori što ne rađa 

naše jutro. 

Promrzle smo ptice.

Život je brza rijeka.

Struja nosi, 

ostavljajući mogućnost veslanja samo nizvodno.

Svaka mi se bora produbila. Ožiljake prekrivam sijedom bradom.  

Čekam nadojen uspomenama. 

Nisam čarobnjak,

ne mogu maglu namotati kao šećernu vunu oko štapića. 

Život nije šoping-centar

u kojem kupiš osmijeh na akciji.

Svijet je pozornica na kojoj svi  žele odigrati glavnu ulogu,

nemire se statirajući.

Vrijeme se topi kao šećer u vodi

ostavljajući gorak okus prolaznosti.

Ostati ćemo kao promrzle ptice što su se srele jedne hladne zime,

pod strehom sudbine, 

željne topline, 

kojima će svako stiskanje biti neizdrživa bol što ju nanose polomnjena krila.

Vrijeme se topi kao šećer u vodi.

a.m.vabec

Posjetile su nas Bile vile

02. ožujka 2022. godine

Posjetile su nas Bile vile

Među rijetkim ophodima ženskih maškara u Bosni i Hercegovini do danas je u Sarajlijama sačuvan običaj bilih vila. Bile vile su djevojke koje na pokladni utorak u predvečerje počinju svoj ophod u obližnje kuće, nasrću na mlade momke, a domaćini ih darivaju i tada plešu kolo sitan tanac. Zanimljivo je da se sitan tanac u ovome mjestu izvodi samo u običaju bilih vila, dok se u drugim krajevima pleše u gotovo svim prigodama.

Široki izjednačio protiv Tuzla Citya pogotkom našeg Mašića

19.03.2023.

U 23. kolu Premijer lige Bosne i Hercegovine, ekipa Širokog Brijega je na Pecari dočekala FK Tuzla City. U veoma zanimljivoj i borbenoj nogometnoj predstavi konačan rezultat je bio 1:1. Domaćini bolje otvaraju susret. Vukoja šutira sa nekih dvadesetak metara, lopta odlazi u korner, igrao se peti minut. U 17. minuti dobra prilika za Široki. Bila je to lijepa akcija, Valinčić je ubacio loptu, a Vukoja bio u novoj prilici. Efektno je zahvatio loptu koja odlazi pored gola Tuzlaka. Nakon toga mirnije razdoblje igre do 31. minute kada je stigao hladan tuš na Pecari. Prvi put da su gosti ozbiljno prišli golu i odmah su postigli pogodak za vodstvo od 0:1 pogodio Ivaniadze. Pogodak kao da je poremetio domaćine, trebalo im je malo vremena da se saberu, a prijete u završnici prvog poluvremena. Igrala se 43. minuta, domaći su izveli jednu lijepu akciju, lopta je došla do Valinčića koji je oprobao udarac, obrana gostiju to blokira i na kraju samo još jedan korner za domaćine. Bila je ovo dobra šansa za poravnanje. Do kraja prvog poluvremena nije bilo poravnanja i na odmor se otišlo rezultatom 0:1. U nastavku prvu priliku bilježimo u 52. minuti i to za domaće. Valinčić je dobro ubacio pred gol Fejzića, ali obrana gostiju u posljednji čas intervenira ispred Pejića koji je zamijenio Kadua na poluvremenu. Prekid za domaće u 64. minuti. Kuprešak je ubacio loptu u srce šesnaesterca gostiju, tamo je najbolji u skoku bio Oliveira, šuitrao je glavom, međutim lopta odlazi preko gola Tuzlaka, ostaje na semaforu 0:1. U 68. minuti korner za domaće, Kuprešak je asistirao, a Mašić pogodio za 1:1. Tri minute nakon gola ogromna šansa za preokret. Vukoja se sjajno snašao u petercu, primio loptu, šutirao iz okreta, lopta odlazi pored gola. Svi su na stadionu ovu loptu vidjeli u mreži ostalo je 1:1. Do kraja susreta Široki je imao više od igre, napadali su, tražili su pobjedonosni pogodak, ali promjene rezultata nije bilo. Gosti su imali u završnici dvije dobre prilike nakon kontre, ostalo je konačnih 1:1. Premijer liga BiH, 23. kolo: ŠIROKI BRIJEG - TUZLA CITY 0:1 (Mašić 68'/Ivaniadze 31'). Sastav ŠIROKI BRIJEG: Josipović, Valinčić, Mašić, Radić, Vukoja, Kpan, Lovrić, De Sousa, Čavar, Kuprešak, De Oliveira. Sastav: TUZLA CITY: Fejzić, Šukilović, Gavrić, Kuzmanović, Ćorić, Pantelić Đ., Subašić, Čeliković, Mehidić, Panteić D., Ivaniadze.

Mali grad

Mali grad

To vrijeme nikad ne stari.

Tek suza sliku pokvari.

Oči slabe pogledom daljine.

Kad srce jednom spoji,

koda zavari.

Mi smo prsti ruke sudbine.

Sad neka druga djeca mladost žive 

u našem baru, za stolom našim.

Ja drugdje usamljen kose sjede,

zamišljen ispravljam krive drine,

po prošlosti nepovratnoj uzaludno prašim.

Protutnji život pored mene,

crtajući bore i čupajući kose.

Ljeta mi se uvukla u zime.

Usamljene uspomene i zablude

u hladnim jutrima me raznose.

Neke daleke nepoznate ulice,

gledaju tvoj osmijeh i velike oči.

Primjetiš li prošlosti trag

kad u izlogu ugledaš svoje lice?

Bude li te sjene u noći?

Oo jesam li ti još drag?

Pitaš li se kad pogledaš u rijeku, 

dok prelaziš most, je l' se javi,

isti kao i moj odlutali pogled,

potražiš li nas ikad u mutnoj Dravi?

Gdje si sad?

Još živim zbog nas.

Živi li u tebi naš mali grad?

a.m.vabec

30. studenoga 2019.

Povratak

21.ožujka 2022. godine

POVRATAK

Oće li me pripoznati Ljubuša moja, 

po davno odlutalom koraku,

dok budem gazio suvu joj travu , u proliće rano, 

kad se uspnem na vrove njene?

Oće li mi vitrovima svojim zavijorit kose raščupane , slavodobitno k'o stjegove?

Šta ću joj darovati?

Šta!?

Kad nemam blaga:

ni krava, ni ovaca, ni janjaca,

niti kose otkovane.

Oće li me pripoznati polje moje,

po koracima davno odlutalim,

kad mu budem gazio njive neuzorane?

Oće li me dočekati vedro plavo nebo,

kad legnem u visoku travu?

Šta ću mu darovati?

Moje bisage su prazne .

Šta!?

Kad mi stopla lemiši nisu.

Kad sam posijo svoje dane 

po bilom svitu , kako će mi stostrukim roditi rodom.

Nad mojim rodnim krajem,

oči moje, 

dvi raspivane ševe, lebde. 

Iz nji dva izvora pogledom potekoše, 

vraćena u korito svoje.

Sad znam,

svugdi sam bio ličinka,

leptir sam samo na polju Duvanjskome.

Oo, primi me zemljo moja,

Ja tvog ponora sam kap vode.

Ante Miškić Vabec

Krstanović ispisao povijest HNL-a Srušio je rekord Davora Vugrinca

31. ožujka 2023.

Krstanović ispisao povijest HNL-a Srušio je rekord Davora Vugrinca

Slaven Belupo je u 27. kolu SuperSport HNL-a pobijedio Istru 2:0 i došao do vrlo važne pobjede u borbi za Europu. Momčad Zorana Zekića povela je u 39. minuti neobičnim golom Mudražije, a pobjedu domaćina potvrdio je Ivan Krstanović u 73. minuti, nakon što je ušao u igru sredinom drugog poluvremena.

Legendarnom napadaču to je bio 121. gol u karijeri u HNL-u, ali je pritom srušio još jedan rekord. S 40 godina, dva mjeseca i 26 dana prestigao je Davora Vugrinca na ljestvici najstarijih strijelaca u hrvatskom prvenstvu. Vugrinec je zabio kad je imao 39 godina, 11 mjeseci i 21 dan.

Krstanović je ove sezone za Slaven odigrao 25 utakmica u svim natjecanjima, a ovo mu je bio tek četvrti gol. Uglavnom ulazi s klupe, a zadnja utakmica koju je započeo od prve minute bila je ona protiv Istre u Puli prije više od dva mjeseca.

Ivan Krstanović zabio za pobjedu juniora Hajduka u 90. minuti, ako u derbiju svladaju Dinamo preuzet će prvo mjesto!

10. svibnja 2023. godine

Ivan Krstanović zabio za pobjedu juniora Hajduka u 90. minuti, ako u derbiju svladaju Dinamo preuzet će prvo mjesto!

U dramatičnom zaostalom susretu s Lokomotivom na pomoćnom igralištu na Poljudu juniori Hajduka su pogotkom po godinama kadeta Ivana Krstanovića u zadnjoj minuti susreta slavili 2:1 i tako su osvojili tri važna boda u borbi za naslov prvaka s Dinamom. Vodeći Dinamo ima 64 boda, a Hajduk je sada na 62. No, momčad trenera Marijana Budimira ima još jedan zaostali susret, ali i prednost domaćeg terena u derbiju s Dinamom u Splitu koji se igra u ponedjeljak (11 sati). Ako ‘bijeli‘ pobjede u derbiju, preuzet će vrh tablice uz odigrani susret manje. Ukupno ‘bijeli‘ do kraja moraju odigrati još pet utakmica. Ovim trijumfom su bliže trećem naslovu prvaka u nizu i novom nastupu u Ligi prvaka.

U uzbudljivoj utakmici punoj prilika na obje strane Hajduk se uspio revanširati Lokomotivi za poraze u polufinalu kupa i u prvom dijelu prvenstva. Momčad koju vodi bivši napadač Hajduka Nikica Jelavić je i povela, ali je Hajduk preokrenuo i do pobjede stigao pogotkom 17-godišnjeg Krstanovića, imenjaka i prezimenjaka napadača Slaven Belupa, stare crne mačke ‘bijelih‘. Ovaj put je Ivan Krstanović radost donio navijačima Hajduka.

Posebno raduje što su ozljedama i izostancima oslabljenoj momčadi Hajduka pobjedu u 90. minuti donijeli kadeti. U šansi iz koje su ‘bijeli‘ napokon zabili pobjednički pogodak prvo je šutirao Marino Žeravica, ali je njegov šut odbio vratar Dominik Vincelj. Potom je tukao i Lovre Lončar, čuvar mreže gostiju je i taj šut odbio, a onda je loptu u mrežu pospremio Krstanović. Žeravica, Lončar i Krstanović su redom kadeti.

Hajduk je bio bolji, dominirao je, dvaput je i uzdrmao okvir gola preko Tomislava Arkovića i Domagoja Begonje, ali je i Lokomotiva imala nekoliko baš vrlo izglednih prilika. Gosti su poveli u 11. minuti kada je Vito Matijević s pet metara glavom u mrežu pospremio ubačaj Lovre Stanića. Izjednačio je šest minuta kasnije Jere Vrcić na asistenciju Nike Đolonge. Prebacio je loptu s lijeve na desnu nogu pa s desetak metara probušio Vincelja. Pravo je čudo kako potom do 90. minute više nije bilo pogodaka. Nizale su se šanse ‘bijelih‘, ali su i Zagrepčani imali nekoliko stopostotnih. Trener Budimir je zbog brojnih ozljeda i umora od naporne sezone sve izmjene obavio već u 70. minuti, riskirao je i to se isplatilo. Kada se već bližio posljednji sudački zvižduk juniori Hajduka još su jednom ove sezone obradovali navijače kojih je dosta pohodilo i pomoćno igralište na Poljudu.

Hajduk je bio osjetno oslabljen, uz igrače koji su sa seniorskom momčadi bio je bez ozlijeđenih Mate Antunovića, Krešimira Nazora, Matea Jurić-Petrašila, zatim Noe Skoke i Marina Ćalušića koji su sa U17 reprezentacijom na pripremama za Europsko prvenstvo... ‘Bijeli‘ su igrali u sastavu: Buljan – Đolonga, Arković (od 46. Pavić), Begonja, Hrgović – Reić (od 63. Žeravica), Capan – Vrcić (od 70. Jurak), Kavelj (od 53. Bobanović), Brajković (od 70. Lončar) – Duić (od 70. Krstanović).

Izvor: Slobodna Dalmacija

Nakon tri kišna dana voda preplavila Duvanjsko polje

Velike kiše koje na području tomislavgradske općine padaju ovih prosinačkih dana iznenadile su i najstarije mještane duvanjskoga kraja. Za Tomislavcity govore kako ne pamte da se suho riječno korito Šujice u samo dva dana napunilo tolikom vodom. Rijeka se izlila, a polje je poplavljeno.

Kako javlja portal omolje.com na mjernom mjestu vodostaja Ričine, na mostu ispod Omolja nedostaje nekoliko cm da se voda počne prelijevati preko mosta.

Zbog velike količine vode Ričina se izlila iz svog korita i poplavila polje nizvodno od Omolja. S pritokom Žugla, koja teče od Bukovice, dodatno se podiže razina vode i plavi okolno polje ispod Borčana. Zbog visokoga vodostaja u nekoliko kuća, koje se nalaze u neposrednoj blizini Ričine, voda je ušla u podrume, a na pojedinim dionicama ceste od Borčana prema Mesihovini ima dosta vode na kolniku pa se vozači mole vozači na oprez.

Nakon tri kišna dana voda preplavila Duvanjsko polje, razlila se ispred Kovačkog mosta.

Tomislavcity/Omolje.com/Tomislavnews

Groblje Sarajlije i Kuk Juriči spojeno na vodoopskrbni sustav

31.03.2022.godine

Djelatnici Javnog komunalnog poduzeća Tomislavgrad spojili su groblje Sarajlije i Kuk Juriči na vodoopskrbni sustav. Mrtvačnica na groblju je ovim radovima spojena na vodoopskrbni sustav. U planu je postavljanje grobne česme na groblju, a po mogućnosti će se postaviti još nekoliko česmi kako bi se njihovim položajem pokrile sve potrebe opskrbe pojedinih grobnih polja. Položaj prve planirane česme na groblju je onaj kod mrtvačnice i kapele. Vodoopskrbni vodovi položili su se na stazi koja vodi od starog ulaza u groblje prema mrtvačnici, a na dijelu postojećeg groblja unutar pojasa planirane grobne staze. Sve grobne česme biti će spojene su na vodoopskrbnu mrežu na zapadnom dijelu obuhvata groblja (cesti koja vodi prema naselju Kuk). Radi smanjenja utroška vode predlaže se koristiti slavine sa potiskivačem, kojim bi se regulirao najveći dotok vode. Vrijednost ovih radova procijenjen je na 3074,81 KM. 

Veliki egzodus iz Širokog: Klub napustilo čak deset igrača

01. lipnja 2023. godine

Veliki egzodus iz Širokog: Klub napustilo čak deset igrača

U cilju ostvarivanja zacrtanih klupskih ambicija i zadržavanja konkurentnosti u bh. nogometu odmah po završetku sezone sportski segment NK Široki Brijeg započeo je značajnu rekonstrukciju momčadi, naveli su iz kluba s Pecare.Do sada je dogovoren sporazumni raskid ugovora sa šestoricom igrača, a četvorici igrača istekli su ugovori te oni više neće nositi plavo-bijeli dres momčadi s Pecare. Naime, Bruno Oliveira, Kristijan Luburić, Ivan Bošnjak, Tomislav Knežević, Ilan Pejić i Kadu potpisali su sporazumne raskide ugovora. S druge strane, Renatu Josipoviću, Dominiku Radiću i Juraju Ljubiću s posljednjim danom mjeseca svibnja istekli su ugovori, kao i Iliji Mašiću koji će karijeru nastaviti u NK Lokomotiva Zagreb. "Svim navedenim igračima zahvaljujemo se na korektnoj suradnji, profesionalnom odnosu i osobnom doprinosu koji su ugradili u Nogometni klub Široki Brijeg te im želimo mnogo uspjeha u nastavku njihovih karijera", poručili su iz kluba. "Također, u cilju transparentnog informiranja naših navijača, sponzora, članova i prijatelja Kluba, želimo istaknuti kako su pripreme i planovi Nogometnog kluba Široki Brijeg za sljedeću sezonu u punom jeku. Sportski je segment u svakodnevnom kontaktu s adekvatnim rješenjima kako bi Nogometni klub Široki Brijeg u sljedeću sezonu ušao maksimalno spremno", navode iz NK Široki Brijeg.

Dnevnik.ba

"Vrila" u Sarajlijama

10. prosinca 2020. godine

"Vrila" u Sarajlijama

Iako je jesen u početku bila poprilično suha i s malo padalina, od početka prosinca kiša gotovo ne prestaje. Rijeka Šujica se razlila po Duvanjskom polju, prometnice ispod naših sela su poplavljene vodom. Po brdima i u selima ispod Ljubuše provrila je većina "vrila", koja označavaju fenomen izbijanja podzemnih voda. Usljed obilnih kiša u duvanjskom kraju, kada se polje napuni vodom, a i okolne planine, dolazi do izbijanja vrela vode na mjestima na kojima to nije uobičajno.

Ako kiša produlji padati još koji dan, Tomislavgradu prijeti poplava, kakvu smo znali viđati prijašnjih godina. Snimili smo "vrila" u Sarajlijama, gdje su provrila poznata "vrila": "Pašluk", "Mamića buk", "Krstanovića buk" i "Lokvica" poplavivši cestu koja prolazi kroz mjesto. Na sreću nema veće materijalne štete. 

Groblje u Sarajlijama spojeno na vodoopskrbni sustav

08. travnja 2022.godine

Groblje u Sarajlijama spojeno na vodoopskrbni sustav

Djelatnici Javnog komunalnog poduzeća Tomislavgrad spojili su groblje Sarajlije i Kuk Juriči na vodoopskrbni sustav. Mrtvačnica na groblju je ovim radovima spojena na vodoopskrbni sustav. U planu je postavljanje grobne česme na groblju, a po mogućnosti će se postaviti još nekoliko česmi kako bi se njihovim položajem pokrile sve potrebe opskrbe pojedinih grobnih polja. Položaj prve planirane česme na groblju je onaj kod mrtvačnice i kapelice. Vodoopskrbni vodovi položili su se na budućoj stazi koja vodi od starog ulaza u groblje prema mrtvačnici, a na dijelu postojećeg groblja unutar pojasa buduće grobne staze. Sve grobne česme biti će spojene su na vodoopskrbnu mrežu na zapadnom dijelu obuhvata groblja (cesti koja vodi prema naselju Kuk). Radi smanjenja utroška vode predlaže se koristiti slavine sa potiskivačem, kojim bi se regulirao najveći dotok vode. Vrijednost spomenutih radova iznosi 3074,81 KM. 

Ilija Mašić, miljenik Pecare se lijepim riječima oprostio od navijača, kluba i suigrača

06. lipnja 2023. godine

Ilija Mašić, miljenik Pecare se lijepim riječima oprostio od navijača, kluba i suigrača

...jer ako igraš za Široki, a nisi sretan, imaš neki problem...

Upravo ovim riječima Ilija Mašić se oprostio od suigrača, navijača, kluba i stanovnika Grad Široki Brijeg u kojem je proveo posljednjih osam godina svoga života. U svoj Široki Brijeg stigao je kao šesnaestogodišnjak iz rodnoga Tomislavgrada.

U gradu na rijeci Lištici se školovao, nogometno izgradio, a onda i debitirao za seniorsku momčad NK Široki Brijeg 2. listopada 2019. godine u susretu 1/16 finala Kupa BiH protiv FK Sarajevo (3:2) na Pecari.

Za Iliju Mašića definitivno se može reći kako je obilježio jedno razdoblje kluba s Pecare. Zbog svoje požrtvovnosti i davanja maksimuma na terenu u plavo-bijelom dresu vrlo brzo je postao ljubimac navijača, jednako omiljen među suigračima, trenerima, sugrađanima. U njegovoj igri za Široki Brijeg vidio se poseban žar. Bio je stožerni igrač obrane u svojoj posljednjoj, najboljoj sezoni na Pecari kada je i postao (do)kapetan svoga matičnog kluba.

U dresu Širokog Brijega ukupno je nastupio 78 puta, dodao dvije asistencije te postigao tri pogotka, od kojih se posebno pamti njegov prvijenac u hercegovačkom derbiju protiv HŠK Zrinjski Mostar pred krcatim tribinama Pecare u listopadu prošle godine.

Ilija, hvala za sve! Sretno u nastavku karijere! Sretno u NK Lokomotiva Zagreb – napisali su u NK Široki Brijeg.

Povodom 77. obljetnice stradanja osamdeset troje ubijenih i zapaljenih civila iz duvanjskih sela Luga, Kuka i Letke

Povodom 77. obljetnice stradanja osamdeset troje ubijenih i zapaljenih civila iz duvanjskih sela Luga, Kuka i Letke objavljujemo tekst sljedećeg naslova:

"Zapaljeno i ubijeno osamdeset troje nevinih ljudi"

Vođeni pobudnom mišlju pape Ivana Pavla II.: “Potrebno je da mjesne crkve učine sve da ne prepuste zaboravu spomen onih koji su pretrpjeli mučeništvo”, zamolismo očevidca Stojana Stanića za svjedočenje o osamdeset troje ubijenih i zapaljenih civila iz duvanjskih sela Luga, Kuka i Letke. Na iskaz je rado pristao, a još vitalna osamdesetčetverogodišnjaka s dobrim pamćenjem i zdravljem zatekli smo kako pred kućom priprema drva za ogrjev. O spomenutom masakru nevinih civila u Drugom svjetskom ratu, u obliku razgovora s deset preživjelih svjedoka, pisano je u božićnom broju Naših ognjišta (br. 4–5–6, str. 5-6) još 1971., ali su prešućene neke bitne činjenice o uzrocima i sudionicima zbog straha od zatvaranja autorā i već poznate cenzure tiska tadašnje komunističke vlasti.

Tada dvadesetogodišnji Stojan iz neposredne je blizine svojim očima gledao osvetu ubijanjem i paležom nevinih ljudi i kuća dvaju sela. Stoga smo smatrali da nam vjerodostojno može svjedočiti o tom nemilom događaju. Paklu krvi i plamena izmakao je pukim slučajem i čudom Božjim, da bi nam šezdeset i četiri godine poslije posvjedočio o velikoj tragediji hrvatskoga naroda, koja je dio naše krvave ali slavne povijesti. Ona bi nam svima trebala biti najbolja učiteljica za sadašnjost s poukom za budućnost.

“Ili hrana ili smrt!”

“Zovem se Stojan Stanić, rođen sam 30. lipnja 1923. u selu Lugu pokraj Tomislavgrada u obitelji Tome Stanića i Stane rođ. Smiljanić. Dobro se sjećam jer sam preživio veliku tragediju koja se dogodila u selima Lugu i Kuku. Govorim ispred svih koji su preživjeli jer se i dandanas još uvijek ljudi pitaju tko je to počinio i zašto su te ljude pobili. Većina misli da smo mi bili partizani, ali nismo nego Hrvati. Bio je čist i vedar dan 16. prosinca 1943. ali nad naša sela Lug i Kuk nadvili su se tmurni oblaci od crnoga dima paleži kuća, čak osamdeset troje ubijenih i zapaljenih muškaraca, žena i djece. Iz Luga ih je bilo pedesetero, iz Kuka trideset jedno i dvoje iz Letke. Njemački SS vojnici – krvnici – nisu imali obzira ni prema starijima ni prema ženama i djeci već su sve odreda ubijali. Uzrok je svemu tomu prisutnost tih prokletih partizana, koji su se smjestili nedaleko, iznad našega sela. Na nas su bili ljuti što uz njih nitko nije htio pristati, a da nas nisu pobili Nijemci, mislim da bi to učinili partizani.

Nijemci su bili smješteni na mostu preko rijeke Šujice, 500-600 metara od našega sela, a partizani sjeverno od nas, šest-sedam kilometra prema selima Ravnom i Vukovskom. To su srpska sela i ti su partizani većinom bili Srbi. Bilo je Srba i iz Duvna, ali većinom iz ta dva sela, gdje su tijekom cijelog rata bili smješteni. Partizani su se poslužili varkom kako bi njemačke vojnike naveli da pobiju nas Hrvate, kako bi ljudi ovoga podneblja zamrzili Nijemce i njihovu vojsku, što im je i uspjelo. Iz našega sela nekoliko noći za redom partizani su napadali most na kojem je bila smještena njemačka straža. Još su silom tražili da im se donosi hrana na mjesto koje oni odrede. Za to su nasumce izabirali ljude, tzv. ‘odbornike’, koje bi pokupili iz sela – njih oko četiri-pet – te ih odveli sa sobom. Gore bi im zaprijetili: ‘Ili hrana ili smrt! Ne će vam ostati ništa živo, pa ni ono što još nije rođeno.” Tako bi im zaprijetili da su se ljudi plačući vraćali. Bili smo u muci što činiti jer su Nijemci u selu, a partizani traže hranu.

Živi zapaljeni u staji

Njemačka vojska svaki bi dan patrolirala kroz selo te ispitivala gdje, tko, što i kako radi, iako su za svakoga imali sve podatke i znali gdje se trenutačno nalazi. Partizani bi preko dana pobjegli u svoje baze određujući koliko im se treba donijeti kruha, krumpira, mlijeka, sira, mesa itd. Zahtjevi su bili sve teži jer ni mi sami nismo imali dovoljno hrane za preživljavanje, a kamoli da njima dajemo. Međutim, to je Nijemcima došlo do ušiju, a od koga, ne znamo točno. Samo znamo da smo hranu nosili pod prisilom. Nijemce očito nije zanimalo je li bilo pod prisilom ili dragom voljom. Na osnovu tog podatka optužili su mještane i 16. prosinca 1943. poslali bataljun vojske. Blokirali su sela Kuk i Lug, pokupili sve ljude od petnaest godina naviše. Rekli su im da će biti seoski sastanak i zatvorili ih u štalu Nikole Stanića – Kike. U staji sa sijenom najprije su ih mitraljezima s vrata tukli, ubijali i ubacivali granate. Nije mi poznat točan broj granata, ali su ih sigurno ubacili oko dvadeset do trideset, a nakon svega tu su pojatu zapalili. Kada je vatra došla do žrtava, gdje je bilo živih i ranjenih ljudi kao i onih koji su se kretali, počeli su iz vatre iskakati.

Na sve strane iskaču ljudi koji gore. Za to su vrijeme Nijemci stajali raspoređeni oko kuće i ubijali ih hitcima iz pušaka. Tomu sam događaju očevidac i živi svjedok. Sela su bila opkoljena, a vojska posvuda. Nitko živu glavu nije izvukao jer su ih sve pobili. Neki su vojnici bili iz Banata, a zapovjednici iz Njemačke. Mnogo je vojnika znalo naš jezik, a na kapama su nosili mrtvačke glave. Jedan je od vojnika nosao krošnju slame i bacao je uokolo, drugi je polijevao benzinom, dok je treći palio. Pokupili su muškarce iz sela Mokronoga i namjeravali isto učiniti, ali su iz nepoznatih razloga od toga odustali. Zatim su ih odvezli u zatvor u Mostar. Netko je iz vatre uspio možda otrčati desetak metara, netko pedesetak, a moj brat Jerko uspio je možda najdalje pobjeći. Čak do sela Kuka, ali su ga tamo sustigli i, svladana bolovima, ubili na vratima neke kuće. Možda je dvadesetak ljudi uspjelo iskočiti iz vatre, a koliko ih je gorjelo ranjenih, koji nisu mogli izići, to samo dragi Bog zna. To je za sve nas bila velika i teška tragedija!

Djecu i stare bacali u vatru

Nakon svega toga vojnici su nastavili paliti ostale kuće u selima Lugu i Kuku. U Lugu su od spaljene četrdeset i tri kuće ostale tek četiri cijele. A u Kuku je izgorjelo dvanaest do petnaest kuća. Počeli su ubijati žene, djecu i djevojke. Sve što je bilo živo, ubili su ili zarobili te kasnije prebacili u logor u Mostaru. Uglavnom su to bili Mokronožani, a iz Luga – Luka i Ivan Stanić. Mislim da je ubijeno pet-šest žena, dvije djevojke i nekoliko djece. Neke su se žene sakrile u ‘trapove’ (kućne ostave pod zemljom za skladištenje krumpira), ali su kasnije nađene dvije-tri mrtve. Izgorjele su u trapu skupa s kućom, ali su se tu drugi, poput Ivana Stanića – Ćokana s obitelji, spasili.

Neki su se spasili jer su bili u Duvnu na božićnoj ispovijedi. Jedno je žensko šestomjesečno dijete – Ilka Bariše Stanića – mrtvo pronađeno u pećnici u štednjaku. Teško je objasniti što je namjeravao vojnik koji je dijete stavio u pećnicu. Da mu spasi život ili da ga ispeče? To nitko točno ne zna reći, ali u svakom slučaju, dijete je izgorjelo. Mogu reći još i da su stare nepokretne ljude vojnici donosili pa ih bacali u vatru.Stanovnike koje nisu poubijali, odvezli su u općinske privremene logore u podrumima. Mislim da su trebali biti prebačeni u neki od logora jer su ih u tim podrumima bez hrane i vode držali tri dana i tri noći. Tu su bili smješteni dok nisu ispitali tko su pobijeni ljudi i tko je i zašto naredio masakr.”

Čudom se spasio kao pastir

“Kako je došlo do toga da se ti ljudi vrate kućama? Kad su ih pustili, smjestili su se kod rodbine i prijatelja jer su sve kuće u selu bile spaljene. Pošto je bila zima, pod šatore se nije moglo pa su ljudi morali otići k rodbini ili prijateljima. Ja sam se uspio spasiti jer sam bio pastir pa me vojska prisilila da i ostalu stoku koju su porobili pričuvam dok su oni palili selo. Sa mnom su se nalazila još dva-tri seoska momčića i nekoliko dječaka. Rečeno nam je da tu stoku otjeramo u Duvno pred franjevački samostan. Kad smo došli kilometar-dva od grada, iznad sela se ponovno začula neka pucnjava. Vojnici koji su nas pratili, napustili su nas i rekli da nastavimo dalje sami, dok su se oni vratili.

Tri moja vršnjaka odvojila su se i krenula desno prema Eminovu Selu, dok sam ja krenuo lijevo u polje prema selima Letki i Vedašiću. Međutim Joko Stanić iz Luga, koji je čuvao fratarske ovce, krenuo je vidjeti zašto selo gori i što se događa. Na putu je susreo mene i pitao što se događa, na što sam rekao da su muškarci u selu pobijeni a sada pale kuće, ubijaju žene i što je ostalo živo. Raspitivao se o bratu Bariši, na što sam odgovorio da je izgorio skupa s mojim bratom i ostalima. Rekao sam da ne znam kamo ću sada, on mi reče da je najbolje s njim krenuti kod fratara da me negdje skriju, na što sam pristao. U grad smo ušli pored straže, kojoj Joko reče da sam i ja pastir pa smo tako došli u samostan.

Zapovjednik priznao zločin

Fratri su me ispitivali o tom nemilu događaju, a ja sam im sve ispričao kao što i sada činim. Fra Andrija Šoljić rekao je gvardijanu fra Sebastijanu Leski da odmah ide k njemačkom zapovjedniku, jer je njemačko zapovjedništvo bilo tu u samostanu, i pita zašto su pobili te nevine ljude, na što gvardijan reče da ne smije jer ga je maloprije vidio srditoga. Sutradan ujutro taj njemački zapovjednik susretne se s gvardijanom, koji ne htjede pozdraviti, što je ovomu bilo čudno. Zato on pošalje jednoga vojnika koji je govorio hrvatski jezik da ga upita: “Zašto niste pozdravili?” On mu na to odgovara: “Strah me i ne znam kako se zovem!” Na pitanje zašto, gvardijan odgovara: “U mojoj ste župi pobili dva najčistija hrvatska i katolička sela!” Zapovjednik veli: “Kako to da ti Hrvati i katolici dostavljaju hranu partizanima?”

Na to gvardijan odgovara: “Oprostite, to je sila jer oni dođu s oružjem uz ucjenu: hranu ili smrt. Da vaš vojnik dođe i to isto kaže, civil bi morao dati, a vi sudite kako hoćete.” Na zapovjednikov upit: “Jamčite li glavom da su oni čisti Hrvati?” gvardijan fra Sebastijan odgovara: “Ako mi ne vjerujete, imate hrvatsku vlast u gradu pa pozovite načelnika općine i ustaškoga zapovjednika. Ako budem lagao, pristajem da mi skinete glavu!” Pustio ga je natrag pa smo tu prenoćili. Ponovno zapovjednik dozove gvardijana pa mu rekne: “Izgleda da smo prevareni! U pravu ste, gvardijane, i ove zatočene, žene i djecu, odmah puštam i živo blago vraćam tomu narodu.” Nakon toga nas pastire pošalju da po gradu skupljamo stoku. Ovom izjavom zapovjednik je priznao da su oni pobili nevine ljude!

Divizija ”Princ Eugen” i Livanjsko-duvanjski odred

Ta prokleta njemačka divizija koja je ovaj strašan masakr učinila nad našim ljudima nosila je ime princa Eugena, a zapovjednik im se, koliko se sjećam, zvao Stefan, ali nisam posve siguran. Kasnije sam imao priliku razgovarati s jednim od vojnika koji mi je rekao njihovu četu i vod, ali sam zaboravio kako nisam zapisao. Partizanski odred koji sam spominjao zvao se Livanjsko-duvanjski, premda je iz Duvna u njemu bio samo jedan Hrvat, Franica Mašić, a svi ostali bili su Srbi iz Duvna, Ravnoga i Vukovskoga u kupreškoj općini pa ga je trebalo zvati srpskim odredom. U odredu je bilo i muslimana, a zapovijedao je Livnjak Mujo Latifić.

Nakon ovoga krvavog događaja mi preživjeli pokupili smo trupla i pokopali ih u zajedničku grobnicu. Toliko ih je bilo da su neka pokrivena snijegom ostala do proljeća. Tek su nam neki ljudi iz Eminova Sela, Mokronoga i Letke pritekli u pomoć, dok su drugi bili u strahu. Topljenjem snijega pokazala su se mrtva tijela od kojih su psi počeli trgati udove i nosati ih po selu. I njih smo pokopali u zajedničke grobnice. Taj je prostor vremenom ograđen zidom i bio popravljan u tri navrata. Neki su svojim bližnjima stavili i nekoliko kamenih križeva s natpisima. O tom tragičnom događaju znam toliko i ono što sam vidio svima svjedočim.”

Dostojno uređeno počivalište žrtava

Premda je ovim zločinom uništen cijeli naraštaj ljudi i osiromašen živalj dvaju duvanjskih sela, nikada se nitko nije očitovao za strašni zločin na sebe preuzevši odgovornost ili se ispričao za učinjeno nedjelo. Komunistička ih je vlast postavljenom pločom s popisom poginulih iz 1973. godine i godišnjim vijencem s petokrakom smatrala dijelom antifašističke borbe, potajno perući ruke od umiješanosti i skrivajući odgovornost za izazivanje i ucjenu. Uz pomoć iz inozemstva nakon Drugoga svjetskoga rata (tzv. Trumanova jaja) tadašnja vlast udovicama i siročadi pružala je određenu pomoć – onima koji su je, prema njihovoj procjeni, trebali, ali ne svima. Međutim većina od njih, kao i svi Hrvati Duvnjaci, držana je pod povećalom kao “opasni državni elementi”. Današnji potomci ubijenih ogorčeni su što se predstavnici njemačke vlade i vojske do danas nisu smatrali potrebnim ispričati ili dati novčanu nadoknadu oštećenima.
Naprotiv, Lužani navode da je 2004. godine njihovo selo posjetio bivši SS vojnik, tenkist.
Čuvši za taj zločin pravdao se da je u diviziju došao nakon tih događaja. Iz njegovih riječi znamo da je ranije za vrijeme komunističke vlasti dva puta pokušao doći, ali ga je tadašnja vlast vratila s granice. Nažalost, za ove osamdeset tri spaljene i ubijene nedužne žrtve ne znaju ni mnogi Duvnjaci. Svake se godine u lipnju nakon sv. Ivana Krstitelja slavi sveta misa za sve poginule. Kukušani i Lužani dostojno su uredili zajedničko počivalište žrtava, sagradili kapelicu, obnovili spomen-ploču s popisom imena žrtava i 2000. godine podigli veliki spomen-križ s natpisom: “Častimo pravednike – mučenike najslavnije, koji su u plamenu izgorjeli i vječnu slavu dobili, nebeskog dvora dvorani postali i trajno svjetlo svojim potomcima ostavili. Neka se njihova svjetiljka nikada ne ugasi!” Žrtvu njihovih života ni u kom slučaju ne smijemo prepustiti zaboravu, nego cijeneći obnavljati sjećanje na najvrjedniji dar za Domovinu, slobodu i buduća pokoljenja.

fra Mate Tadić i Ivan Protuđer
Objavljeno: Naša ognjišta (br. 4–5–6, str. 5-6), Lug-Poljica, 2016. godine

Križ na Kiku