Ukupno: 339 rezultata pronađeno.
Stranica 10 od 17
14.06.2023.godine
HVALA VAM Slaven Belupo napustila osmorica igrača

Boje Slaven Belupa u idućoj sezoni neće braniti osmorica dosadašnjih prvotimaca. Po isteku ugovora klub će napustiti Ivan Krstanović, Nikola Jambor, Vinko Soldo, Antonio Perošević, Jakov Bašić, Nikola Turanjanin i Marko Žuljević, a iz Slavena odlazi i Giannis Christopoulos kojem je istekla posudba. Ovim putem klub im se zahvaljuje na velikoj profesionalnosti koju su iskazali te na svemu što su učinili noseći plavi dres.
Ivan Krstanović je u Koprivnicu stigao u siječnju 2019. godine i od tada je upisao 143 nastupa u dresu Slaven Belupa te 47 puta tresao protivničke mreže i 10 puta asistirao. Ukupno je na terenu proveo 9304 minute te je dosegao treće mjesto najboljih strijelaca u povijesti HNL-a s ukupno 123 gola.
Nikola Jambor je u povratničkoj sezoni za svoj klub upisao 26 nastupa, 23 u prvenstvu i tri u Kupu, te upisao po jedan gol i asistenciju. Pogodak je zabio za, u tom trenutku, izuzetno važan bod protiv Dinama u Koprivnici.
Baš kao i Nikola, i Vinko Soldo imao je svoj ‘drugi mandat’ u Slaven Belupu. Gledajući oba navrata upisao je 80 nastupa, postigao jedan pogodak i zaradio 12 žutih kartona. Ukupno je na terenu proveo gotovo 7000 minuta u našem dresu.
Antonio Perošević u klub je stigao u siječnju te je ukupno nastupio u 13 utakmica za Slaven Belupo. Debitirao je protiv Dinama u Koprivnici u remiju rezultatom 1:1.
Jakov Bašić je dres Slaven Belupo nosio u protekloj sezoni. Ukupno je odigrao 24 utakmice, 21 u prvenstvu i tri u Kupu, i zaradio jedan žuti karton. Posljednji nastup upisao je u posljednjem kolu prošlog prvenstva u Puli protiv Istre 1961.
Nikola Turanjanin ukupno je nastupio u četiri utakmice za Slaven Belupo tijekom svojeg boravka u Koprivnici. Ove sezone nosio je dres našeg kluba dva puta. U 28. kolu protiv Varaždina te u 35. kolu protiv Hajduka.
Marko Žuljević u klub je stigao u ljetnom prijelaznom roku prošle sezone. Odigrao je 24 utakmice za Slaven Belupo, postigao tri pogotka i upisao dvije asistencije. U posebnom će sjećanju ostati utakmicu protiv Gorice u prvenstvu kada je golom i asistencijom kreirao preokret za pobjedu 2:1 u Koprivnici.
Giannis Christopoulos ovu je sezonu proveo na posudbi u našem klubu. Ukupno je nosio 13 puta dres Slaven Belupa, 11 puta u prvenstvu te dva puta u Kupu te je zaradio jedan žuti karton. Na terenu je proveo 656. minuta.
Krle, Jambi, Vinko, Pera, Bašo, Nikola, Žulj, Chris! Hvala Vam još jednom na svemu i sretno u daljnjoj karijeri!
Stoji na službenim stranicama NK Slaven Belupo.
17. prosinca 2020. godine

U Sarajlijama ubijen poskok
Poskok je najotrovnija i najopasnija europska zmija iz obitelji ljutica. Ugriz poskoka za ljude može biti smrtonosan. Njegov otrov se pretežno sastoji od hemotoksičnih tvari, koje zgrušavaju krv i izazivaju šok.
Poskoci se većinom pojavljuju u toplijem ljetnom razdoblju, dok zimi spavaju zimski san. Stoga je pravo čudo da je ova zmija ubijena u sred mjeseca prosinca. Širina lopate na slici iznosi 25 cm, a vi sami procjenite koliko je zmija bila dugačka.



14.06.2023.godine
LIGA NACIJA:
Vatreni u finalu! Hrvatska - Nizozemska 4:2! Mario Pašalić opet pogodio za 2-1!

U nedjeljnom finalu Lige nacija igrat će hrvatski nogometaši nakon sjajne predstave i pobjede u Rotterdamu protiv domaćina završnog turnira Nizozemske od 4-2 nakon produžetaka (2-2, 0-1).Blizu finala Hrvatska je bila unutar osnovnih 90 minuta jer je vodila 2-1 sve do 96. minute. No, tada je pogodak postigao Noa Lang za odlazak u dodatnih 30 minuta gdje je, kao i kroz cijelo drugo poluvrijeme, bolja bila Hrvatska.
Nizozemci su vodili na poluvremenu 1-0, nakon pogotka Donyella Malena u 34. minuti. No, u nastavku utakmice na roterdamskom su travnjaku zaigrali hrvatski nogometaši daleko bolje, a sve je pretočeno u dva gola. Andrej Kramarić je u 55. precizno izveo jedanaesterac za 1-1, dok je Mario Pašalić u 73. minuti pogodio za 2-1.
Sve to nije bilo dovoljno za pobjedu unutar 90 minute jer je Noa Lang u 96. pogodio za 2-2 i produžetke. No, u dodatnih trideset minuta opet je Hrvatska dominirala, a sve je počelo fantastičnim pogotkom Brune Petkovića u 98. minuti kada je žestoko s 20-ak metara pogodio za 3-2. Sve je odlučeno u 116. minuti kada je Luka Modrić s bijele točke postavio konačnih 4-2.
Hrvatski izbornik Zlatko Dalić donekle je iznenadio postavom u kojoj je Ivan Perišić zauzeo poziciju na lijevom boku, dok su uz Kramarića u napadu, na krilnim pozicijama, bili Mario Pašalić i Luka Ivanušec. Isto tako, mjesto ozlijeđenog Joška Gvardiola zauzeo je iskusni Domagoj Vida.
Sasvim očekivano, ni jedna reprezentacija na početku dvoboja nije bacila sve karte na napad već se polako opipavao puls suparnika, a nešto veći posjed lopte na startu utakmice imala je Nizozemska.
Prvi udarac prema vratima dogodio se u 18. minuti kada je Simons pokušao, ali hrvatski vratar Livaković je bez ikakvih problema zaustavio udarac.
U 24. minuti zatresla se domaća mreža, naciljao ju je Luka Modrić, ali je pogodak poništen zbog prethodnog prekršaja kojeg je Pašalić napravio na Akeu prilikom izvođenja 'škarica'.
U 31. minuti lukavo je pokušao poentirati Andrej Kramarić, ali nije uspio, dok je odmah potom na drugoj strani zaprijetio Koopmeiners, ali je pucao preko vrata. Nizozemska je ipak povela u 34. minuti kada su domaći igrači razvukli hrvatsku obranu, lopta je došla do Donyella Malena, a on je precizno pogodio suprotni kut za 1-0 Nizozemaca. Do kraja prvog dijela još se u jednoj polušansi našao Kovačić, no na odmor se otišlo uz minimalnu prednost domaćina.
Odmah na početku drugog poluvremena, u 49. minuti, Hrvatska je imala najbolju šansu na utakmici. Nakon što ga je uposlio Modrić iz daljine je pucao Kramarić pored vrata, ali je upitno bi li pogodak bio priznat zbog začetka akcije i potencijalnog zaleđa.
Bilo je od starta drugog poluvremena vidljivo kako je Hrvatska igrala energičnije nego u prvom dijelu i napadački daleko konkretnije. I izjednačenje je uslijedilo u 55. minuti kada je Andrej Kramarić pogodio s bijele točke za 1-1. Svemu je prethodio prekršaj, odnosno povlačenje Modrića, od strane Gakpa u domaćem šesnaestercu.
U nastavku susreta se igralo žustrije i kvalitetnije, ali s posebnim naglaskom na hrvatsku igru. Šanse Hrvatske su bile mnogo češće i ozbiljnije pa je tako u 71. Ivan Perišić pucao preko vrata, ali je samo dvije minute kasnije Hrvatska povela. Luka Ivanušec je asistirao, a Mario Pašalić je opet bio na pravom mjestu i pogodio za 2-1.
Bilo je jasno da će Nizozemska, kako se bude bližio kraj utakmice, žestoko pritiskati i tražiti izjednačenje, što se i dogodilo. Nakon što su Gakpo i Ake propustili odlične prilike u sudačkoj nadoknadi, u 96. minuti za 2-2 i produžetke je pogodio Lang.
Takav šok na samom kraju utakmice nije uopće utjecao na hrvatske igrače koji su puno bolje od Nizozemaca odigrali prvi produžetak. Uostalom, Hrvatska je opet vodila od 98. minute kada je, nakon dodavanja Modrića, majstorski s 20-ak metara žestoko opalio Bruno Petković i pogodio za 3-2. Mogla je vrlo brzo nakon toga Hrvatska do novog gola. Milimetri su odlučivali, ali De Jong ipak nije pogodio vlastitu mrežu.
Do kraja je Nizozemska igrala na sve ili ništa, ali je time otvarala Hrvatima ogroman prostor na drugoj strani. U 114. minuti je Mario Pašalić pogodio gredu, ali je zato 4-2 bilo samo dvije minute kasnije. Malacia je u svom šesnaestercu srušio Petkovića, a Luka Modrić je rutinski s bijele točke pogodio za 4-2. U tom trenutku povratka za domaću reprezentaciju više nije bilo.
U četvrtak, u Enschedeu s početkom u 20.45 sati, drugu polufinalnu utakmicu završnice Lige nacija igraju Španjolska i Italija. Nizozemska će u nedjelju, u 15 sati, s poraženim igrati utakmicu za treće mjesto.
Hrvatska u nedjelju, od 20.45 sati, u finalu čeka pobjednika dvoboja Španjolaca i Talijana.
Liga nacija, polufinale:
NIZOZEMSKA - HRVATSKA 2-4, 2-2 (1-0)
STRIJELCI: 1-0 Malen (34), 1-1 Kramarić (55-11m), 1-2 Pašalić (73), 2-2 Lang (90+6), 2-3 Petković (98), 2-4 Modrić (116-11m)
Stadion Feijenoord. Gledatelja: 47.500. Sudac: Istvan Kovacs (Rumunjska)
NIZOZEMSKA: Bijlow - Dumfries (od 85. Lang), Geertruida, Van Dijk, Ake (od 106. Malacia) - Wieffer (od 75. Wijnaldum), Koopmeiners, F. de Jong - Malen (od 75. Bergwijn), Gakpo (od 106. De Roon), Simons (od 64. Weghorst).
HRVATSKA: Livaković - Juranović (od 78. Stanišić), Šutalo (od 91. Petković), Vida, Perišić - Modrić (od 119. Barišić), Brozović, Kovačić (od 85. Majer) - Pašalić, Kramarić (od 90. Erlić), Ivanušec (od 78. Vlašić).
Žuti kartoni: De Jong, Koopmeiners, Malacia (Nizozemska), Kovačić, Pašalić, Brozović. Livaković (Hrvatska)
Crveni kartoni: -
Liga nacija, polufinale:
Nizozemska - Hrvatska 2-4 produžeci, 2-2 (Malen 34, Lang 90+6 / Kramarić 55-11m, Pašalić 73, Petković 98)
Raspjevane tribine slavile ulazak "Vatrenih" u finale
Ovdje nitko nije normalan, orilo se stadionom De Kuip nakon što je hrvatska nogometna reprezentacija u šokantnom susretu nakon produžetaka pobijedila Nizozemsku s 4-2 i izborila finale Lige nacija.
Na tribinama stadiona De Kuip bilo je možda i više od 20.000 hrvatskih navijača koji su nosili "Vatrene" prema pobjedi i plasmanu u finale trećeg izdanja Lige nacija.
Atmosfera na De Kuipu bila je kao da se igralo u nekom od hrvatskih gradova. Do zadnjih sekunda susreta činilo se kao da domaći navijači nisu niti došli na utakmicu. No, tada se u šestoj minuti nadokande ukazao Noa Lang zabivši za 2-2 i produžetak izazvaši erupciju oduševljenja na narančastom dijelu tribina.
Posljednji put "Vatreni" su na nekom gostovanju imali takvu podršku upravo u susretu Lige nacija u rujnu prošle godine u Beču protiv Austrije kada ih je bodrilo oko 25.000 navijača.
"Kako je lijepo vidjeti ti opet," pjevali su naši navijači kojih je zbog skupog puta i još skupljeg smještaja bilo vrlo malo na Svjetskom prvenstvu u Katru, pa su jedva dočekali neko europsko gostovanje.
Bila je to još jedna "luda" utakmica hrvatske reprezentacije. Nitko nije niti pomislio kako bi moglo bez drame.
Počelo je šokantno, domaćin je poveo u 34. minuti golom Donyella Malena, međutim pogodak Andreja Kramarića za 1-1, a potom Maria Pašalića za vodstvo izazvali su "ludilo" na tribinama. Pojavilo se i nekoliko baklji, na teren su doletjele i prazne čaše od pive. Nažalost, bilo je i ružnih povika prema rumunjskom sucu Istvanu Kovacsu.
Kada se već očekivao posljednji sučev zvižduk i početak slavlja, Lang je u šestoj minuti nadoknade zabio za 2-2 gurnuvši susret u produžetak.
Bio je to veliki šok za hrvatske igrače, ali i navijače, srećom ne zadugo. Fantastičan pogodak Brune Petkovića u 98. minuti ponovo je probudio tribine, a kada je Luka Modrić u 116. minuti iz kaznenog udarca zabio za 4-2 slavlje je moglo početi.
Dvije minute kasnije tribine De Kuipa su podrhtavale od povika "Luka, Luka", kada je izbornik Zlatko Dalić izvadio Modrić kako bi kapetan dobio zasluženi pljeska tribina.
"Večeras je naša fešta" još je dugo odzvanjalo stadionom nizozemskog prvaka Feynoorda.
Hrvatska je ovom pobjedom izborila svoje drugo veliko finale nakon što je 2018. na Svjetskom prvenstvu u Rusiji stigla so srebra. Hrvatska je tada u polufinalu, također nakon produžetaka pobijedila Englesku sa 2-1, a potom u finalu izgubila od Francuske.
Finale Lige nacija je u nedjelju na istom stadionu, a s druge strane stajat će pobjednik sutrašnjeg susreta između Španjolske i Italije.
Sjajna atmosfera oko stadiona u Rotterdamu
Sjajna navijačka atmosfera koja vlada u Rotterdamu uoči polufinala Lige nacija protiv Nizozemske u Rotterdamu nastavila se i ispred stadiona De Kuip gdje će se večeras "Oranje" i "Vatreni" odmjeriti snage.
Tisuće hrvatskih navijača okupirale su središte Rotterdama, crveni kvadratići "obojali" su grad.
Navijačke karavane stizale su prema Rotterdamu cestom, zrakom, vlakovima... Stizalo se sa svih strana. U samom Rotterdamu cijene smještaja su otišle u nebo, pa su se brojni hrvatski navijači smjestili u okolnim gradovima kao što su Hag, Delft, Dordrecht i tek na dan utakmice stigli u Rotterdam. Neki su za bazu izabrali i 70 kilometara udaljeni Amsterdam, veliki broj je stigao i iz brojnih njemačkih gradova.
Nizozemce je iznenadio toliki interes hrvatskih navijača, nisu očekivali "invaziju na Rotterdam".
Glavnina navijača bila je u kafićima i restoranima pored gradske vijećnice Stadhuis, no dio navijača je za svoju bazu okolicu stadiona De Kuip. U Ernst Happelstraat nalazi se niz ugostiteljskih objekata koje su "ogrnuti" hrvatskim zastavama i brojnim transparentima.
Pojavili su se i bubnjari, bilo je i baklji, petardi.
"Atmosfera je sjajna, svi se odlično zabavljamo. Pokazat ćemo Nizozemcima što je prava atmosfera," kazao je Zagrepčanin Mislav.
Za sada, a nadamo se da će tako i ostati, nema nikakvih izgreda, niti problema. Svi se zajedno sjajno zabavljaju.
Na utakmici protiv Nizozemske očekuje se više od 14.000 hrvatskih navijača.
Europska nogometna federacija (UEFA) organizirala je i fan zone posebno za nizozemske i hrvatske navijačke. Ulaz je besplatan, a u Fan zonama mogu se kupiti razna hrana i piće, uključujući i alkohol. Hrvatska zona nalazi se na južnoj strani stadiona uz DJ-a uživo i hrvatsku glazbu.
"Vatreni" ostaju u Rotterdamu do nedjelje, 18. lipnja kada je na istom mjestu finale. Dok je susret za treće mjesto, također 18. lipnja, ali ranije, u 15 sati.

16. siječnja 2021.godine
Susret u Tomislavgradu

Kad je u Tomislavgradu, Zdravko Mamić rado će popiti kavu u nekom od ovdašnjih ugostiteljskih objekata, te se susresti sa starim znancima, prijateljima, kolegama i Dinamovim poklonicima. Naš Pere, brat Ivana Krstanovića Pope svakako je jedan od njih. Susret uz kavicu morao se ovjekovječiti i fotografijom.
– Ljudi su se uvijek družili, a i dres je tu – kaže zadovoljno Pere. Neka i ova fotografija ostane za uspomenu…
20. lipnja 2023. godine
Fran Topić potpisao profesionalni ugovor s Dinamom

Foto: Alen Szabo/GNK Dinamo
Talentirani mladi ofenzivac Fran Topić potpisao je profesionalni ugovor s plavima i tako stavio “šlag na tortu” nakon odlične završnice sezone u kojoj je uzeo naslov prvaka sa seniorima i juniorima Dinama.
Topić je domaći dečko, Zagrepčanin rođen 20. ožujka 2004. godine, prve nogometne korake napravio je u lokalnom klubu iz predgrađa NK Sesvete, a Dinamo ga je, nakon što je strahovito iskakao u mlađim uzrastima spomenutog kluba, u veljači 2022. godine odlučio dovesti u svoje redove, prenosi HNK Dinamo.
Inače, za Frana bi mogli reći da je to još jedan vrhunski nogometaš čiji su korijeni u duvanjskom selu Sarajlijama. Naime, Franova baka, Tada Mašić iz Sarajlija udana je u Banja Luku za Josipa Topića. Početkom ratnih djelovanja 1992. godine zamijenili su kuću u Banja Luci i doselili u Tomislavgrad. Nakon nekog vremena preselili su u Zagreb. Fran Topić, sin je Nedjeljka i Željke koja je podrijetlom iz Posušja.
A koliko je nadaren, ali i ambiciozan te spreman marljivo raditi kako bi napredovao i “izbrusio” svoje nogometne vještine, Fran je počeo pokazivati odmah po dolasku u plavu svlačionicu. U protekloj sezoni bio je jedna od centralnih figura oko koje je juniorska momčad trenera Igora Senzena gradila svoje uspjehe, te naposljetku, i stigla do naslova prvaka.
Njegov napredak u juniorima, naravno, nije prošao nezapaženo ni u prvoj momčadi, pa je tako koncem sezone 2022/23., postao stalnim članom seniora, pri čemu je trener Igor Bišćan ozbiljno računao na njegove usluge. Svakako vrijedi istaknuti kako je u poljudskom derbiju protiv Hajduka, po čijem je završetku Dinamo i matematički osigurao naslov prvaka, Topić uvršten u prvi sastav te je na terenu proveo sedamdesetak minuta, a kasnije je odigrao 63 minute u dvoboju protiv Šibenika te 72 minute u susretu posljednjeg kola protiv Gorice. Veliki obol njegovom razvoju svakako su dali i zapaženi nastupi s juniorima u prestižnim međunarodnim natjecanjima UEFA Youth League, Premier League International Cup i Al Abtal International Cupu.
Unatoč tomu što je u posljednja dva mjeseca u pravilu bio uz prvu momčad te nije mogao pomoći svojim vršnjacima u borbi za titulu juniorskog prvaka, Topić je u juniorskoj konkurenciji ponio titulu prvog strijelca lige, a protivničke je mreže zatresao okruglih 20 puta. Posljednja dva od tih 20 pogodaka postigao je u posljednjem i odlučujućem kolu juniorske HNL, u kojem je Dinamo na Maksimiru s 4:1 slomio Osijek i stigao do titule. Valja istaknuti kako je Fran sam zamolio trenera Bišćana da ne ode na ljetnu pauzu, već da pomogne svojim suigračima osvojiti naslov juniorskog prvaka, što dovoljno govori o profesionalnosti, ali i strasti koju osjeća za klub te pobjedničkom gardu.
Iako je dakle, u mlađim uzrastima proveo tek nešto više od sezone, Fran će istaknuti koliko je to utjecalo na njegov razvoj.
– Nosim jako lijepe uspomene. Nisam dugo proveo u mlađim kategorijama Dinama, ali sam u tom kratkom periodu osjetio koliko se ozbiljno radi te u konačnici, zahvaljujući tomu, i osjetno napredovao i hvala Bogu, dobio šansu i u prvoj momčadi za koju sam beskrajno zahvalan.
A debi za prvu momčad je pak upisao 8. travnja, dan uoči blagdana Ukrsa, i to u prvoj utakmici koju je s klupe plavih predvodio Igor Bišćan, samo dva dana nakon što je službeno imenovan kao nasljednik Ante Čačića. Već tada bilo je jasno da Topićevim venama kola isključivo plava krv.
– Trener mi je javio na Uskrs da se priključujem prvoj momčadi. Uh, da ste vidjeli tada moju reakciju… U petak sam trenirao s juniorskom momčadi i trebao otputovati k obitelji u Posušje i s njom provesti Uskrs, ali nakon podneva javljeno mi je da ostanem na treningu prve momčadi. Naravno, time mi se ostvario san, komentirao je svojevremeno presretni Topić o spomenutom razvoju događaja, a slično se osjećao i ovog ponedjeljka nakon potpisivanja prvog profesionalnog ugovora.
– Jako sam sretan i zahvalan prije svega klubu i treneru Bišćanu. Mogu samo obećati da ću se maksimalno truditi da opravdam povjerenje koje mi je ukazano. Prvi san sam ostvario kada sam odigrao prvu minutu, a ovo je korak više. – rekao je Topić.
Neizbježno je bilo priupitati ga i o uzorima na nogometnim travnjacima, na što je kazao:
– Uzor mi je Luka Modrić. Kad samo pomislim da je i on igrao u našoj nogometnoj školi u Dinamu, da je trenirao na istim terenima kao i mi i da je svoj nogometni put zapravo započeo u Dinamu. Može biti uzor svima. Sjajan je profesionalac i vrhunski nogometaš. S druge strane, ako baš gledam sebe, volio bih igrati kao Mislav Oršić. Imao je tu prodornost, zračio je borbenošću i energijom zbog čega je postao i miljenik navijača. Da, ne bih imao ništa protiv da završim slično kao i Oršić, haha…
Jedno je sigurno – Fran je u prvim seniorskim koracima pokazao da posjeduje i profesionalizam i nogometnu vještinu, nešto što su posjedovali upravo i bivši dinamovci koje je istaknuo kao svoje uzore. Jasno, ni mi nećemo imati ništa protiv ukoliko krene upravo njihovim stopama.
No, korak po korak… O ciljevima u prvoj momčadi Dinama Topić kaže:
– Prvi sljedeći cilj mi je zabiti pogodak. Više od ičega to želim! Osjetiti ushićenje nakon seniorskog pogotka za najdraži klub, a što se tiče drugih ciljeva, to je zasad isključivo biti fokusiran i davati sve od sebe na svakom treningu i svakoj utakmici, a onda će, vjerujem, doći i rezultati. – zaključio je prilikom potpisivanja novog ugovora Fran Topić.
Franu ovim putem od srca čestitamo i želimo mu mnogo lijepih trenutaka i uspjeha s prvom momčadi Dinama!
27. srpnja 2023.
Sarajlije pobjedom otvorile Općinsku nogometnu ligu

Općinsku nogometnu ligu 2023. otvorile su seniorske ekipe Sarajlija i Roškog Polja.
Pobjedu su izborile Sarajlije rezultatom 3:0.
Dva pogotka postigao je Ivan Krstanović, dok je jedan dao Stojan Sladoja.
Sljedeće utakmice Općinske nogometne lige na rasporedu su u subotu.

- Mom zavičaju -

Sva svoja svitanja
što se rodiše iza Ljubuše,
sva podneva iznad polja duvanjskoga,
sve zalaske i sutone iza Tušnice,
sve utkah u sebe.
Sve brazde zaorane,
što ucrtaše mi bore na lice
i vijugavo korito Šujice,
što kao arterija teče kroz mene,
sve sam.
Izdigoh se kao kamena
gradina ilira iznad sela.
Bdijem neprospavanom noći.
I nigdje mi srce nenađe mira,
jer ostade duh moj tu da počiva,
baš kao i grob djeda moga,
zauvijek.
Vabec.
08. srpnja 2020. godine
30. srpnja 2023.
Magareća klupa: Ima li spasa Općinskoj nogometnoj ligi?

Odigrane su prve utakmice naše Općinske nogometne lige. Ovaj pomalo jedinstveni turnir je započeo kao natjecanje duvanjskih nogometnih ekipa sastavljenih od seoskih momaka, a momčadi su nosile imena svojih sela. Sela kažem, a ne mjesnih zajednica, jer se čaršija sastojala od mjesnih zajednica, ali one nikada nisu sudjelovale u ovoj ligi. Ipak je to gradska raja koja se nije petljala u seoska posla.
Piše: Božo Krajina/Tomislavcity
Nakupio sam priličan broj godina i otkad znam za sebe igrala se ova liga. Utakmice su odigravane na gradskom stadionu, na Sopoljini (danas Bobara) na Kolu. Velika finala su igrana na glavnome igralištu čijim travnjakom smo se mi Duvnjaci oduvijek hvalili, a ponekad na livadi na Ćavarovu Stanu dok se održavala Smotra. Meni osobno, dok sam bio nejak posebno je imponiralo da moji stariji suseljani igraju finale na našem najvećem stadionu. U Gradu! Mi djeca smo bili impresionirani našim seoskim zvijezdama. Svaka čast Peleu, Amaralu, Beckenbaueru, Zebecu, Holceru, Žungulu, Beari i svima drugima, moje zvijezde su bili braća Martin i Vrića, Mima, Perica (ne kao boksač, već centarfor), braća Kulin i Subaša, Osko, Ikan, prije njih Guto. Ne mogu ih sve niti nabrojati, a dio njih nije više među živima. Ooo… znam ja i zvijezde drugih sela, naročito onih koji su nama Koljanima uzimali titule. Ne znam zašto, ali mi se čini da je posebno poštovanje među mojim loptačima imao izvjesni gospodin Žito s Eminova Sela.
Kada bi Kolo igralo finale ostavljale bi se vile i grablje, napuštala gumna i hrlilo i malo i veliko na naš najveći stadion, neki pješice a mnogi na zaprežnim kolima. Selo bi opustjelo, a kuće bi čuvala poneka baka zadužena da dočeka i poveže krave kada dođu s ispaše. Ako bi se pobijedilo, beskrajna sreća, ako se izgubilo velika tuga, a krivci nisu bolji iz drugoga sela, nego, naravno suci. Ta tuga bi kratko trajala, jer je Bog tako ostavio da dijete brzo nađe drugo oduševljenje i zaboravi i poraz i razočaranje.
O tempora, o mores!
Ovaj općepoznati Ciceronov uzvik o vremenima i običajima, pade mi na pamet oko Općinske lige. Spade naša Liga na niske grane. Sve je manje zainteresiranih za ovakvu vrstu zabave i natjecanja. Prva vijest ove godine je bila da je možda i neće biti jer se prijavilo samo sedam momčadi. Posebno je istaknuto da se među prijavljenima nisu našla velika sela Kolo i Kongora. Zadnji dan je brojka skočila na petnaest i ipak će se igrati.
Što se dogodilo pa je liga na izdisaju, i što učiniti da opet oživi? Pitanja znadem postavljati, a odgovore nisam kadar ponuditi. A što se dogodilo? Čini se da je nogomet postao veliki posao u kojemu se vrte milijarde, a prestao biti igra. Malo tko se želi igrati loptom. Sve je manje djece po igralištima i livadama. Oni koji igraju nogomet i sve druge sportove su u klubovima i uvijek tinja nada da bi to mogao biti posao, a ako je posao i ne mora biti zadovoljstvo u loptanju. Uvijek, pa i sada ima iznimki poput Ivana Krstanovića – Pope kojemu je nogomet posao, a gušt i igra igrati za Sarajlije.
Ove godine jedva, dogodine… tko zna
Nova vremena, novi običaji, loši običaji, previše onih koji su s mobitelima u rukama, na kauču, na leđima. Previše je onih koji, kako reče jedan naš profesor tjelesnog, mogu više koraciti, nego skočiti u dalj.
Bistriji od mene i oni koji su „u tome“ više od mene, neka tragaju za rješenjem da Liga ostane i opstane.
Da ova moja pisanija ne bude nekrolog, nego novi početak.
A koliko naših momaka igra za Tomislav, a koliko ih je sa strane? Je li i nas zahvatilo Bosmanovo pravilo?
25. siječnja 2021. godine
"Duvanjski Putin": Kupao sam se u hladnoj Šujici i na -16

"Duvanjski Putin”, kako su prijatelji prozvali četrdesetdevetogodišnjeg Ivana Jakića iz Tomislavgrada, nakon što je u medijima osvanuo njegov video u kojem se na minus 4 Celzijeva stupnja kupa u gotovo isto toliko hladnoj Šuici, kaže kako nije riječ o okladi ni bilo kakvom hiru.
Ivan se u Šuici za vrijeme izrazito niskih temperatura kupa redovito, baš kao što to čini ruski predsjednik Vladimir Putin. Tjedno jednom, i to godinama. “To je dio mog treninga”, govori nam Ivan pomalo iznenađen zanimanjem koje je njegov potez izazvao u javnosti. Jer za njega je to uobičajen ritual u hladnim mjesecima kada Tomislavgrad okuju snijeg i led.

Trenira cijeli život
Ističe kako cijeli život trenira, a kupanje u gotovo ledenoj vodi dio je tog treninga. “U Šuici se kupam samo kada je vani minus, na ovim temperaturama iznad plusa, kao što je to ovih dana, kupanje nema smisla. Barem meni”, kaže ovaj Duvnjak koji je videa snimio sam, jer bolju polovicu još čeka.
S njim na “treninge” ne ide nitko. “Prije, kada sam tek počeo s tom praksom, išlo je nekoliko prijatelja. Danas uglavnom idem sam. Da sam oženjen, vjerojatno bi me snimala i slikala žena”, kroz smijeh će Ivan.
Budući da je video izazvao veliku pozornost kako među jačim tako i u redovima slabijeg spola, možda baš medijsko eksponiranje Ivanu pomogne da mu iduću zimu na izlasku iz ledene Šuice ručnik doda izabranica njegova srca. S njom ili bez nje, Ivan će, kaže, tradiciju kupanja u ledenoj vodi nastaviti dok mu to zdravlje dopušta.
Sam za sebe navodi kako nije u godinama za egzibicije te upozorava mlade da se olako ne upuštaju u ovakvo nešto. Naime, kada je riječ o kupanju u ledenoj vodi, Ivan ističe da je riječ o opasnim radnjama. “Treba upozoriti sve one koji bi možda mogli krenuti mojim putem ili se iz nekih drugih motiva odluče za kupanje u ledenoj vodi, da se to ne smije raditi bez višemjesečnih priprema.
Najprije je potreban dobar liječnički pregled, a potom pripreme koje se rade u kućnim uvjetima pod tušem. Riječ je o nekoj vrsti testiranja izdržljivosti tijela. Tušira se najprije toplom, pa polutoplom, zatim hladnom vodom.
Postupno, tijekom najmanje šest mjeseci, na ovaj način vidi se koliko tijelo može podnijeti i bi li bez posljedica izdržalo nagli ulazak u ledenu vodu”, objašnjava nam “duvanjski Putin”, koji je prvo “ledeno kupanje” iskusio prije trideset godina u sklopu vojne obuke.
Ivan je posljednja generacija koja je prošla vojnu obuku u JNA. Tu ga je zatekao rat u kojem je kao pripadnih raznih vojno-policijskih postrojbi HVO-a sudjelovao od prvog do zadnjeg dana. Po završetku rata završio je studij prava u Splitu, a zatim i kriminalistiku u Zagrebu.
Na pitanje je li teže ući u ledenu vodu ili iz nje izići na minus 4 ili pak minus 16, koliko je bila najniža vanjska temperatura na kojoj se Ivan u kupaćem po snijegu prošetao i okupao u Šuici, odgovara kako je ipak teže ući. Plitka voda je hladnija, ističe.
“Puno se lakše na tim niskim temperaturama kupati u dubljim vodama prekrivenim ledom jer je ispod tog leda voda topla u odnosu na vanjsku temperaturu”, objašnjava Ivan.

Zdravo, ali pod kontrolom
“Meni nije problem ni jedno ni drugo, ali je teže ući u hladnu vodu nego iz nje izići na minus. Ako ste u kondiciji, tijelo pri izlasku grči površinu krvnih žila i mišića te zadržava temperaturu glavnih organa. Najveći gubitak temperature prijeti preko glave, zbog toga većina onih koji se odluče na ovakvo nešto nosi kape za kupanje kako bi manje gubili toplinu tijela”, navodi Ivan čije ledeno kupanje uglavnom traje od 2 do 5 minuta.

Na pitanje je li se o svom “hobiju” konzultirao s liječnicima i kako oni to komentiraju ističe da je prije nekoliko godina odradio pregled te da su se liječnici s kojima je razgovarao složili kako je kupanje u ledenoj vodi zdravo za tijelo. “Ponavljam, kupanje u ledenoj vodi pod nadzorom, nakon liječničkog pregleda i višemjesečnih priprema tijela”, zaključio je ovaj neobični Duvnjak.
02. kolovoza 2023. godine
DUVANJSKI POJMOVNIK: Igrat za selo

Igrat za selo svakom Duvnjaku predstavlja vrhunac športske karijere. Jednaki psiho-emotivni naboj sa sobom bi nosio jedino nastup za hrvatsku reprezentaciju. Sve drugo, uključujući nacionalnu, Euro ili Ligu prvaka od drugorazrednog je značenja. Za selo i za Hrvatsku se bori, za ostale sa natječe.
Naravno, kad se kaže da će netko igrat za selo misli se isključivo na nogomet. Kruna igranja za selo je nastup na Općinskoj nogometnoj ligi. Tada jedno veće i zajedno s njim pokoje manje selo sastavlja nogometnu momčad za koju konkurira svaka muška glava, od 15 do 55 godina, koja zna šutnuti loptu. Na velikom nogometnom terenu obično je u obrani kakav 45-godišnjak sa simpatičnim pivskim trbuščićem. Kad ovaj lik na iskustvo presječe koje suparničko dodavanje na tribinama se čuje: More stari još… U navali je obično golobradi srednjoškolac prema kojem se ispucavaju sve lopte uz povike: Ajde, mali! Kako mali rijetko koju loptu stigne, a kamoli primiri, seoska ekipa ispadne iz daljnjeg tijeka turnira.
Po opraštanju od mitskog nogometnog natjecanja, navijači, a to su svi redom iz sela, muško i žensko, staro i nejako, se razočaraju, tuguju, galame i psuju (sudcu). Dok se vrate u selo, smire se i složno kažu: Bit će bolje dogodine.
Izvor: Ante Križić, Tomislav Majić, Milan Pranjić: Duvanjski pojmovnik, Tomislavgrad, 2019.
26. siječnja 2021. godine
Uspon na Kamešnicu po ekstremnim uvjetima

Naša Marija Krstanović iz Sarajlija planinarstvom se bavi dugi niz godina. Članica je Planinarskog društva Sv. Jure Solin, gdje je dana 16. listopada 2020.g. izabrana u Sud časti toga duštva. Aktivan je član društva i često odlazi na pohode vrhovima planina u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Sloveniji, ali i u Austriji, Italiji (Dolomite), Albaniji (Prokletije).
Planinarsko društvo Sv. Jure Solin osnovala je grupa zaljubljenika u planine koja je shvatila kako gradu okruženom dvjema planinama, Kozjakom i Mosorom, a koji broji gotovo 25 tisuća stanovnika, nedostaje planinarsko društvo tim više što brojni poznati hrvatski planinari i alpinisti potječu upravo iz Solina. Društvo je dobilo ime po vrhu Kozjaka iznad Solina, Svetom Juri.
Društvo se bavi i humanitarnim radom. Tako su nedavno, u potresu pogođenoj Petrinji pomogli obitelji sa petero djece, nabavivši im kontenjer za privremeno stanovanje. Dok su drugim obiteljima u potresu pogođenim područjima darovali namještaj za dvije sobe sa četiri kreveta i dva agregata.
Proteklog vikenda članice i članovi društva uspeli su se na Kamešnicu po snježnom nevremenu.
Kamešnica je planina koja se nalazi na granici Hrvatske s BiH, u Dalmatinskoj zagori iznad Sinja. Kompletan vršni greben sa najvišim vrhom Konj (1856mn/v). Kamešnica je nastavak Dinarskog lanca planina. Obiluje geotektonskim pojavama kao što su vrtače, špilje, dolci i zaravni. S južne, hrvatske strane, s koje se pristupa cestom Sinj – Otok – Korita – Gornja Korita, dolazi se na 800 m nadmorske visine. Planinarski put dalje vodi čistom, goletnom padinom do vrha Kurljaj (1809 m) koji se nalazi na teritoriju Republike Hrvatske i ujedno je najviši vrh Kamešnice u Hrvatskoj. Put dalje vodi planinskim vrhuncima, par kilometara do vrha Konj (1856 m), koji je ujedno i najviši vrh Kamešnice. Naša ekipa kretala se stazom koja vodi od Voštana, preko Žlabine do vrha Konj.
Kamešnica je prekrasna planina za planinarenje u proljetnim i jesenskim mjesecima, no zbog izložnosti zračnim strujama i dodiru dvaju klimatskih područja, mogu se očekivati nagle i nepredviđene promjene vremena, stoga je uvijek potreban oprez.
Jedna takva nepredviđena promjena vremena na kamešnici dogodila se prošloga vikenda.














Sastanak mještana Sarajlija i Kuka održan je u nedjelju, 18. prosinca u prostorijama područne osnovne škole u Sarajlijama. Moramo naglasiti kako su mještani Kuka napustili ranije sastanak potpuno opravdano, budući da je rasprava u početku bila okrenuta isključivo o "božićanju" u naselju Sarajlije, ali ne i o radovima u groblju.
Po pitanju "božićanja" (čestitari koji na Božić hodaju od kuće do kuće) u Sarajlijama dogovoreno je kako će se ono ipak održati i kako će ići onim redom kao što je to bilo i prethodnih godina prije pandemije.
S naglaskom kako sve grupe čestitara moraju završiti čestitanje do 12 sati, a najduže do 13 sati.
Ako je moguće da svi izbjegavaju neposredni kontakt.
03. kolovoza 2023. godine
ONL 2023: Veterani pobijedili Prisoje, seniori svladani od Mrkodola

U srijedu, 02. kolovoza, u sklopu Općinske nogometne lige 2023., odigrane su 3 seniorske i 3 veteranske utakmice, a ovo su rezultati:
Seniori
Brišnik-Crvenice (3-0)
Vedašić/Letka-Borčani/Omolje (3-0)
Kolo-Grabovica/Dobrići (3-0)
Veterani
Kongora-Jošanica/Stipanići (3-1)
Kuk/Sarajlije-Prisoje (3-2)
Brišnik-Šujica (1-2)
U četvrtak, 03. kolovoza su odigrane tri seniorske utakmice Općinske nogometne lige Tomislavgrad 2023.
U prvoj utakmici Mrkodol je bio bolji od Saralija i pobijedio rezultatom 2:1.
U drugoj utakmici igrale su ekipe Stipanića i Kongore. Kongora je bila uvjerljivija i pobijedila rezultatom 3:0.
U trećoj utakmici igrale su ekipe Eminova Sela i Mesihovine2. Pobijedila je ekipa Mesihovine2 rezultatom 3:2.
Utakmice dječjeg turnira istoga dana otvorile su ekipe Kovača/Omerovića i Kola. Bolja je bila ekipa Kovača/Omerovića koja je pobijedila rezultatom 4:2.
U drugoj utakmici igrale su ekipe MZ JUG i Eminova Sela. Bolju igru pružila je ekipa MZ JUG i pobijedila s uvjerljivih 10:1.
U trećoj utakmici igrale su ekipe Mrkodola i Latica. U ravnopravnoj utakmici više sportske sreće imala je ekipa Latica koja je pobijedila rezultatom 2:1.
05. veljače 2021. godine
- Hommage jednoj mladosti -

Popušio sam mladost
negdje na nekoj čuki, promrzao, glumeći da me nije strah.
Bili smo po dvojica, trojica,
iza porušenih stabla ili u rupi,
najudaljnije što se od života
moglo biti.
Padalo je lišće po nama,
padao je snijeg,
kiša je padala po nama
i sunce nam se rađalo
i umiralo iza nepoznatih brda.
Stresao sam ideale sa sebe,
kao pseto mokro kad izađe iz vode,
obukao luđačku košulju, pogledao se u ogledalu, našepuren,
misleći da mi dobro stoji.
Popušio sam mladost na nekoj nepoznatoj čuki
jer sam dragovoljno pristao biti ubrojiv.
Išao sam daleko od kuće braniti svoj dom.
Spavao u domu kojeg je netko glavom bez obzira ostavio.
Udisao garež drugih domova poslije kiše.
Sipali su sumpor u rovove da nas zmije ne grizu.
Dijeli su nam besplatno cigarete.
Sipali su nejestiva variva iz ogromnih kazna.
Sipali su maglu.
Sipali su prašinu.
Otvarali smo stvarnost iz konzervi.
Čuo sam pjev uplašene ptice u šumi i uzaludno čekao da sleti na izmasakrirano granje stabala iznad moje glave
Popušio sam mladost nečijim potezom ruke,
ucrtao je moje mjesto na vojnoj karti,
na kojoj sam treba biti kota ili toponim
sa nacionalnom zastavom zabijenom u leđa.
Išli smo ravno,
glavom kroz zid.
Padali su momci usput.
Padala su nevažna brda.
Padale su majčine suze na uredno složene stijegove.
Vidi Vraga,
Bog je bio baš na našoj strani.
Skinuo sam luđačku košulju, odavno.
Tražim odbačene ideale, svoje.
Umišljam, dolazi mi 20-i, a ne 50-i ,
przivajući izgubljene rođendane.
I danas me strah rata.
Više ne dijele cigarete besplatno.
Pušim i dalje, al' crtam svojom rukom,
svoje mjesto na karti,
uvjeren da Bog nema nacionalnost,
a mržnja ima.
Na kraju bilo kakve priče o politici, sada, uvijek, obavezno pustim vodu.
ante m. vabec


Ukoliko i vi imate fotografije naših lijepo okićenih kuća, molim vas da ih pošaljete na e-mail adresu:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
ili na Facebook stranicu:
Sarajlije Tomislavgrad